Žuti plavec, šipelj, štajerska belina i kraljevina stare su sorte od kojih je Franjo Kolarić iz Hrastja Plešivičkog pokraj Jastrebarskog prvi u bocu napunio mirno vino iz berbe 2016. I nazvao ga je Stare sorte. S pravom. Stare su zato što vinograd iz kojeg je grožđe ima već 60 godina, ali i zato što su se slične mješavine sadile na Plešivici do sredine prošlog stoljeća. Bila je to austrougarska tradicija koja se zadržala čak i u vinogradima u Beču. Štoviše, Austrijanci su ih zaštitili oznakom izvornosti Wiener Gemischter Satz.
- Miješanje različitih sorata u istom vinogradu uvedeno je u bečke vinograde prije puno vremena kako bi se ujednačile berbe. Može ih biti i više od 20, a svaka dozrijeva u svojem razdoblju. Kod onih koje kasnije sazrijevaju uvijek prijeti opasnost od lošeg vremena koje grožđu može smanjiti kakvoću. Miješanjem sorata ti se rizici svode na minimum jer će uvijek biti grožđa dobre kvalitete. Istodobno, takva vina imaju mirise i okuse koji su jedinstveni za svaki vinograd – pojasnili su u Austrijskom odboru za vinski marketing.
Uveli su Austrijanci i druga pravila koja treba zadovoljiti da se dobije zaštita tog načina proizvodnje vina. Najzastupljenije sorte ne smije biti više od 50 posto, a treće po zastupljenosti mora biti najmanje 10 posto. Vino mora biti suho, ne smije imati više od 12,5 posto alkohola i mora biti bez izraženih aroma drveta što znači da se ne smiju koristiti nove bačvice koje obično zovu barrique.
I dok su Austrijanci svoje stare sorte institucionalizirali, štoviše dodijelili im i jednu od 10 zaštita izvornosti koje imaju, kod nas je taj pojam samo kolokvijalan. Pod njim se na Plešivici, osim sorata koje Kolarić koristi u vinu s tim imenom, podrazumijevaju neuburger, crveni veltlinac, zeleni silvanac, šipon (moslavac), zelenac…
Stare sorte često spominju u pjenušcima u kojima su važan začin, pa i ravnopravan partner chardonnayu i sličnim svjetski poznatim sortama. Tako slavni Pjenušac Amfora obitelj Tomac radi od chardonnaya i miješanih sorata iz vinograda posađenog 30-ih godina prošlog stoljeća. Kurtalj ima ružičasti Brut Rosé u kojem su crnom pinotu pratnja miješane sorte iz starog vinograda, a u bijelome pjenušcu DRI chardonnayu i rizlingu društvo prave zeleni silvanac i šipon. Chardonnay i rizling su dvije zvijezde u pjenušcu Three Stars obitelji Jagunić, dok je treća ponovno mješavina sorata. I Franjo Kolarić ima bijeli pjenušac Coletti Brut nature, u kojem je 50 posto rajnskog rizlinga, a drugu polovicu daju četiri sorte iz starog vinograda s početka ove priče.
Za pjenušce, kao i za mirno vino od starih sorata, koriste se relativno moderne tehnologije. Riječ je o posudama od inoksa u kojima se može regulirati temperatura pa vino fermentira brzinom kojom vinar želi i tako izvlači ono najbolje iz staroga grožđa. S druge strane, za jednu od novijih sorata na Plešivici, Kolarić je vratio tehnologiju iz prvih povijesnih vinarija otprije 5000 i više godina. Sivi pinot prošlogodišnje berbe još je u amfori ukopanoj u zemlji zajedno s bobicama. Uoči Uskrsa će na prešanje pa na dugo odležavanje u bačvu. Gotovo sigurno drvenu i gotovo sigurno veliku. U njoj će prespavati barem jednu, ako ne i dvije zime, a potom još nekoliko mjeseci provesti u boci. Na tržište će tako možda za dvije godine. Kušanja u vinariji pokazala su kako je riječ o vinu koje se u amfori lijepo očistilo. Miris mu je još jako zatvoren, jedva se osjeća, a okus pun, gotovo raskošan. To je sedmo vino koje je Franjo Kolarić napravio od sivog pinota.
Koliko mu je stalo do sivog pinota pokazuje i to što je mirno ružičasto vino od njega nazvao “With Love” (S ljubavlju). Nije to čisti “sivac”, nego mješavina s crnim pinotom. Ako se to može nazvati mješavinom, jer sivi pinot nije sorta, nego prirodni mutant crnog pinota koji je izgubio dio boje. Bobice su ostale lagano ružičaste boje pa i vino može biti takvo. Ima ga i Kolarić. To je vino Selection od čistog sivog pinota za koje kaže kako “nije bijelo, a nije ni rose”. Mnogi se šale kako ga se može nazvati “brose”, ali malo se tko šali kad ga kuša. Suho vino prepuno je finih mirisa i okusa kruške, citrusa i tropskog voća. Čisti sivi pinot prošlogodišnje berbe još je u amfori. Mjesecima fermentira na bobicama pa ima tamniju ružičastu boju, a predstoji mu još najmanje dvogodišnje odležavanje, smirivanje te prožimanje mirisa i okusa u bačvi pa u boci prije izlaska na tržište. Kušanja nedovršenog vina iz amfore pokazala su da ima veliki potencijal.
Slađa vina od čistog sivog pinota su poluslatka Kasna berba i sasvim slatka “Ivana slatkica”, a bazno vino za budući pjenušac Coletti Rosé još je jedna fina mješavina sivog i crnog pinota. Dosadašnji Coletti Rosé Brut nature bili su od portugisca, crnog pinota i chardonnaya.
Coletti je nadimak koji je Franji “nadjenuo” prijatelj iz Italije. Postao je brend za njegove pjenušce, a sad je i na novim etiketama mirnih vina.
Obitelj obrađuje šest hektara vlastitih vinograda, a otkupljuju i grožđe s još 10 hektara čiji su vlasnici susjedi i surađuju već godinama. Najbolji položaj im je u Malunju i zove se Radenci. Tamo imaju 20.000 trsova na nadmorskoj visini od 300 metara. Ponos vinarije je i drvena bačva iz 1938. koju je Franjina baka donijela u miraz.
Osim spomenutih sorata, u obiteljskim vinogradima rastu i portugizac, chardonnay, rizling, graševina, neuburger (izvrstan je), sauvignon (lani je bila prva berba) te zeleni silvanac. S razlogom se Kolarić hvali Zelenim silvancem iz 1997. godine, u kojoj se počeo ozbiljno baviti vinima. To se vino i danas vrlo fino drži. Kad je taj “starac” u dobroj formi, ne treba čuditi što je Silvanac iz 2014. sasvim mlad. Još se može pronaći u trgovačkim centrima, a povremeno je i na iznimno povoljnim akcijama.
Uz vinariju u Hrastju Plešivičkom, nedaleko od Jastrebarskog, je i velika sala za vjenčanja, rođendane, krstitke ili team buildinge, a obitelj nudi i finu domaću hranu. Imaju i prenočište s 15 soba kategoriziranih s četiri zvjezdice. Devet kilometara od vinarije, podno Japetića, je Šumski dvor, ljetnikovac Grofa Erdödyja sagrađen još 1656. godine. Tamo su dvije sale u kojima mogu primiti 60-ak gostiju, a imaju i dvije trokrevetne sobe te treću uređenu u velikoj drvenoj bačvi. U njoj je jedan ležaj, što ne znači da se ne može stisnuti i par koji poželi prespavati ili nešto drugo raditi u bačvi. Dvor je podno Japetića i s njega se pruža prekrasan pogled na svetojanska sela i vinograde.