To me vino dočekalo u boci kad sam prije više od 25 godina došao raditi kao enolog u Badel. Ocijenio sam kako ima potencijal za odležavanje pa smo veću količinu spremili u arhivu podruma u Svetom Križu Začretje, rekao je o arhivskoj Križevačkoj graševini iz 1990. mr. Franjo Francem, dugogodišnji glavni enolog Badela 1862, a kasnije i glavni čovjek za vina u Agrokorovim vinarijama. Francem je prošlog tjedna bio sudac u Neustadtu an der Weinstrasse nedaleko od Frankfurta u kojemu je 22. put održan Mundus Vini, jedno od najvećih ocjenjivanja u svijetu. Nije ova graševina bila u njegovoj komisiji, nije ni u mojoj, no po završetku drugog od šest dana ocjenjivanja kolege su nas došle pitati tko je u Hrvatskoj napravio bijelo vino koje može tako dugo biti tako fino. Prije ocjenjivanja znaju se sorta i berba, a po obavljenom dnevnom poslu objave i zemlju podrijetla te regiju. Službeni rezultati i osvajači medalja na natjecanju koje je završilo u nedjelju objavljeni su u utorak. A dan prije toga veliko arhivsko vino male vinarije iz Križevaca nahvalio je i Subhash Arora, kolega novinar i ocjenjivač iz Indije. Napisao je na Facebooku kako ga oduševljava prilika da kuša rijetka vina, poput hrvatske graševine iz 1990., koja i danas, s 28 godina, tako lijepo pjeva. Proljetno ocjenjivanje Mundus Vini okupilo je 270 vinskih stručnjaka iz 44 države. U šest dana kušali su 6770 vina iz 150 vinskih regija sa svih strana svijeta. A to je prvo poluvrijeme ovogodišnjeg ocjenjivanja. Najmanje toliko uzoraka očekuju i na ljetnom izdanju krajem kolovoza. Proljetni dio krajem veljače, dakle još u zimi, uveden je kako bi se vinari mogli pohvaliti medaljama na ProWeinu, najznačajnijem profesionalnom vinskom sajmu na svijetu, koji će u Düsseldorfu biti od 18. do 20. ožujka. Hrvatska je imala tri suca, velikog se posla prihvatio i plešivički vinar Krešimir Ivančić, te 22 uzorka na ocjenjivanju. Zlatnu medalju, što znači najmanje 90 bodova od 100, osvojila je i Graševina Goldberg 2016. iz Belja. Izraženi su mirisi cvijeća i žutog voća, a vino je mineralno, ima suh okus, puno tijelo i fine kiseline, opis je objavljen uz rezultate ocjenjivanja. To je redovito raskošno vino od grožđa s ponajboljeg baranjskog položaja, koje je u prijašnjim berbama bilo vrlo slasno, često i s predikatnim notama meda i badema.
Ovo je drugog tipa što nije samo odlika berbe, nego i rezultat drukčijeg enološkog pristupa. Po mome mišljenju, a dobro poznajem beljska vina od berbe 2006., ovaj je put bolji. Vino je ukusnije i lakše se pije, a to znači i bolju prodaju. Važan faktor za vino koje stoji oko 140 kuna. Vrijedna priznanja osvojile su i kvalitetne i vrhunske beljske graševine iz 2017. Butelje su 35, odnosno 55 kuna. Kod jeftinije ocjenjivači su pohvalili miris žutog voća te svjež okus izražen kroz mineralnost i ugodnu kiselost. U skupljoj su im se dodatno dopali citrusni mirisi te puno tijelo. Vina su zaslužila srebra, za što treba najmanje 85 bodova. No broj medalja ograničen je na 40 posto uzoraka pa za srebrnu treba najmanje 87, a uglavnom i 88 ili 89 bodova. Toliko je osvojio i Pušipel Prestige 2016. izvrsne obiteljske vinarije Dvanajščak-Kozol iz Lopatinca. Pušipel je međimurski naziv za moslavac, šipon ili furmint. Ovaj miriše po citrusima te žutom, egzotičnom i suhom voću, a okus mu je kompleksan sa skladnim odnosom slasti i svježine. Moram istaknuti i veliku zlatnu medalju (najmanje 95 bodova) za vranac A’Gupka 2012. makedonske vinarije Bovin. Mala sorta u svjetskim razmjerima osvojila je veliku scenu krasnom aromom crvenog voća i višanja te čokolade, skladnim i kompleksnim okusom te velikim potencijalom za odležavanje. Drago mi je to gusto i toplo vino koje je kod nas oko 350 kuna.