Sjajan je. Okus dugo traje u ustima, kremozan je, mekan i zaokružen. Ima svježinu, voćnost i tipičnu šampanjsku aromu brioša te izuzetno fino perla, napisao je jedan od najboljih hrvatskih sommeliera Mario Meštrović o pjenušcu Centurion Gold vinarije Bolfan Vinski Vrh iz Hrašćine u Hrvatskom zagorju.
Bio je to najbolji pjenušac na dosad najvećem ocjenjivanju hrvatskih prirodnih pjenušavih vina proizvedenih tradicionalnom metodom druge fermentacije u boci. Željko Suhadolnik, osnivač i glavni urednik časopisa Svijet u čaši, i autor ovih redaka odabrali su tridesetak pjenušaca iz bregovite sjeverozapadne Hrvatske te Istre i Dalmacije pa u zagrebačkom restoranu Trilogija okupili sedmero kušača s velikim iskustvom na ocjenjivanjima u Hrvatskoj i inozemstvu.
Nakon četiri sezone istodobnog ocjenjivanja vina različitih boja i stilova, ovo je bilo prvo specijalizirano ocjenjivanje Kluba Vinske zvijezde po novom sustavu. Ocjenjivao se jedan tip vina metodom do 100 bodova Međunarodnog ureda za vino i lozu (OIV) sa sjedištem u Parizu. Centurion Gold dobio je 92 boda, a još su četiri pjenušca osvojila zlato, što po strogim kriterijima Vinskih zvijezda znači 90 ili više bodova. Zlatni pjenušci su Anita Brut obitelji Kos iz Donje Zeline, Misal Prestige Extra brut i Misal Blanc de Noirs porečke obitelji Peršurić te Rosé Brut obitelji Tomac s Plešivice.
Vinarija Bolfan Vinski Vrh, iz koje je stigao Centurion Gold, jedna je od najljepših u Hrvatskoj. Vinogradi su na južnoj padini brežuljka s kojeg puca pogled na četiri planine – Ivančicu, Strahinjčicu, Kalnik i Medvednicu. Proslavili su se finim sauvignonima, a proizvode i odlična vina od rajnskog rizlinga i crnog pinota. Imaju ekološki certifikat, a vlasnik Tomislav Bolfan uvjereni je biodinamičar, što znači da ne koristi umjetna gnojiva i kemijska zaštitna sredstva, nego sam proizvodi sve što mu treba za prihranu tla i zaštitu vinograda.
Samo 30-ak kilometara južnije od Bolfana, u mjestu Hrnjanec u Donjoj Zelini, nalazi se vinarija Željka Kosa iz koje stiže drugi najbolje ocijenjeni pjenušac. I oni su poznati po rizlingu i crnom pinotu, a pjenušci im redovito osvajaju dobre ocjene i skupljaju pohvale. I sad je njihov ružičasti pjenušac Rosula, na bazi crnog pinota, osvojio dojmljivih 88 bodova.
Odlične ocjene istarskim pjenušcima Misal hommage su dr. Đordanu Peršuriću, osnivaču i dugogodišnjem ravnatelju Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču, koji je pokrenuo i obiteljsku vinariju, jedinu u Hrvatskoj specijaliziranu za pjenušava vina. Peršurić je preminuo 2015., a obiteljski vinski biznis nastavile su kćeri Katarina i Ana. Uspješno, čini se, po ocjenama Vinskih zvijezda. Dva pjenušca su im se pozlatila, a i treći je sasvim dobro prošao. Misal Blanc de Blancs Brut Nature, proizveden samo od chardonnaya, osvojio je 88 bodova. Obitelj Tomac nije se specijalizirala za pjenušce, ali oni su im velika strast. Prvi u svijetu proizveli su pjenušac od vina odnjegovanog u amfori koji je časopis Decanter proglasio jednim od najuzbudljivijih vina svijeta. Kako je riječ o neuobičajenom
tipu vina, nismo ga uvrstili u ovo ocjenjivanje, a njihov uobičajeno dobar ružičasti pjenušac osvojio je zlato, odnosno 90 bodova.
Bijelom pjenušcu Diplomat do istog su priznanja nedostajala dva boda. Blizu zlatu bili su i plešivički pjenušci Korak Brut Nature, novitet obitelji Šember Pavel 2013. brut te Rosé brut, stari znanac iz istog podruma.
Pjenušci su jedina vina koja se mogu piti bilo u koje doba dana, bilo u kojem godišnjem dobu, uz hranu ili bez nje, u društvu ili bez njega. Kao i mnoga druga velika otkrića, nastali su slučajno. Hladnoća je nekad u jesen zaustavljala fermentaciju, a nakon zime neprovreli bi šećer ponovno zakipio i u vinu su se stvarali mjehurići. Tako su nastali prvi pjenušci.
Postupak su prvi počeli kontrolirati stanovnici gradića Limouxa na jugu Francuske, u kojemu postoji i zapis o postupku iz 1531. To je 107 godina prije rođenja Dom Perignona, benediktinskog redovnika kojemu pogrešno pripisuju izum pjenušaca, a čije ime danas nosi najpoznatiji svjetski šampanjac. Pierreu, a to mu je bilo pravo ime, Perignonu pripisuju i izreku: “Dođite brzo, pijem zvijezde”, no to je pisalo u reklami objavljenoj u engleskim novinama krajem 19. stoljeća, dakle 150 godina nakon Perignonove smrti.
Dom Perignon je pjenušce počeo raditi kako bi se dodvorio francuskim kraljevima i u Champagnei ih nudio lokalnim vinima, a ne onima iz Burgundije. Iz danas najznačajnije vinske regije na svijetu donio je i posadio crni pinot te chardonnay i usavršio proizvodnju pjenušaca. Počeo je pomno birati vina za šampanjce, miješati sorte pa i berbe, ali i kontrolirati drugu fermentaciju pa su na krunidbama kraljeva u glavnom gradu Champagne Reimsu šampanjci istisnuli burgundijska vina. Postali su i piće za posebne prilike što je danas razumljivo zbog cijene. Gotovo da i nema jeftinijeg od 200 kuna.
Najveći potrošači šampanjaca kroz stoljeća su bili Englezi, a treba znati da su ih oni i proizvodili do 16. stoljeća, kad je vinogradarstvo i vinarstvo na Otoku zamrlo nakon što je kuga poharala sela. Bilo je to dva stoljeća prije nego što je Dom Perignon živio. Obnova vinograda počela je prije 50-ak godina i Englezi su danas sve važniji proizvođači vina, posebno pjenušaca proizvedenih klasičnom metodom druge fermentacije u boci.
Inače, najbolja regija za pjenušce izvan Champagne po mnogima je Franciacorta u talijanskoj Lombardiji. Kod nas primat drži Plešivica, gdje gotovo da i nema vinarije koja ne radi pjenušce. Nekoliko odličnih proizvođača je u Istri, a sve ih je više u Zagorju i Međimurju. Prvi pjenušac kod nas su radili oko 1800. u Samoboru.