Otvaranje vina satima prije posluživanja, posluživanje u čašama na stalku, gledanje, mirisanje, zadržavanje u ustima prije gutanja… To su rituali ljudi posvećenih vinu koje mnogi drugi smatraju snobizmom. No nije li snobizam i plaćanje 10.000 kuna za torbicu u kojoj je nered isti kao i u onoj za 100 kuna. Nije li snobizam dati 100.000 eura za automobil koji se smije voziti jednako brzo kao i onaj za 100.000 kuna. I dok mi strast za praćenjem mode nikad nije bilo jasno, opsjednutost automobilima razumijem. Prije dvadesetak godina podjednako strasno sam uživao u testiranju automobila i kušanju vina. Zvuk nekih motora znao me podsjetiti na glazbu, ali tonovi i akordi iz vinskih čaša bili su ugodniji. I sve učestaliji i zahtjevniji za slušanje. No svako je vino otvaralo novi svijet kao što ga otvara i svaka izvedba neke skladbe. I iskristalizirali su se najbolji vinski skladatelji. Svaka sorta sklada drukčije skladbe, koje svaki vinar svira na svoj način. Rajnski rizling može se usporediti s Wolfgangom Amadeusom Mozartom čija gotovo sva djela djeluju lepršavo i lagano, neopterećeno, vedro kad se slušaju, no veliki su izazov za one koji ih izvode. Lako je odsvirati note, ali iznimno teško pravilno ih frazirati i stilski oblikovati. Kao i rizling. Svaki enolog će od njega napraviti lepršavo i lagano, neopterećeno, vedro vino, no strašno puno znanja, iskustva i strasti treba da bi to vino bilo i veliko. A kao što je Mozart pred svoj kraj, ne može se reći da je bio star jer je umro u 35. godini, skladao sasvim drukčija, zahtjevnija za slušanje, prepuna mučnih emocija, a i dalje genijalna djela, tako će i zreli rizling tražiti puno znanja o vinu kako bi se prihvatili neobični mirisi koji nastaju starenjem u boci.
Crni pinot je, pak, Joseph-Maurice Ravel vinske glazbe. Glazba ovog baskijsko-francuskog skladatelja i klavirista je suptilna, bogata i oštra, a takva su i vina od najdelikatnije crne sorte. Ravelove skladbe, posebno one pisane za glasovir, zahtijevaju veliku vještinu izvođača, a crni pinot traži jako puno znanja vinogradara i vinara. Nema kod te burgundijske sorte prosječnih vina. Ili su izvrsna ili za proliti. Cabernet sauvignon je Richard Strauss vinskog svijeta. Zvuk trube u “Tako je govorio Zaratustra” svakim taktom postaje glasniji i vrhunac dostiže udarcima timpana. Razvija se kao i mirisi zrelog caberneta. Isprva su zatomljeni, treba dobro izvrtjeti čašu da bi se prvi osjetio, kao što se i truba isprva ne čuje na početku legendarnog filma “2001.: Odiseja u svemiru”, a potom se mirisi crnog voća, začina i kože počinju nadopunjavati gotovo mahnito, kao što majmun lupa po kostima.
Chardonnay je vinska inačica “Peer Gyntha”, glazbe koju je Edvard Grieg skladao za istoimenu dramu Henrika Ibsena. U različitim izvedbama i s različitih krajeva svijeta chardonnay nam daje koračnice i tužaljke, plesove i preludije, trolove i lijepe žene, oluje i vjenčanja, kolijevke i duhove, gotovo sve scene Ibsenove drame. Od hrvatskih sorata, plavac mali je Richard Wagner. Kao što je genijalni Nijemac glazbu stvarao prema svojim viđenjima tekstova koje treba pjevati i scenskog izričaja, tako plavac u svakoj čaši odražava ludi ritam sunca i vjetra pod čijim udarima raste, a snagu iskazuje suhim mirisima kamena sa surovih padina te ugodnom vlagom onoga s dna mora. Graševina je među sortama Giuseppe Verdi. On je napisao 28 opera različitih raspoloženja, a graševina nudi najmanje toliko stilova vina. Malvazija, pak, neizostavna je u svakoj vinskoj karti, kao što “Madam Butterfly”, “Tosca” i “La Bohème” Giacoma Puccinija moraju biti na repertoaru najvećih opernih kuća. Pa, ako je to snobizam, neka je.