Neće se puno prodati slatkih, predikatnih vina od graševine, ali ih treba imati da bi se pokazao potencijal sorte, rekla je Jo Ahearne, Britanka s titulom Master of Wine koju u svijetu trenutačno ima 355 ljudi, a još ih je 340 u višegodišnjem programu školovanja. Joanne Ahearne živi na Hvaru i tamo radi vina od darnekuše i plavca, a u Zagrebu je na Međunarodnoj konferenciji o graševini vodila posljednju radionicu posvećenu različitim stilovima vina koje naša najrasprostranjenija sorta može dati.
- Volim eleganciju u graševini. Ima je u svim vinima koje sam kušala. Fantastična je to sorta koja obećava, ali trebamo puno raditi da bi je svijet prepoznao – upozorila je.
Za Pjenušac brut Gorana Josipovića iz Bekteža pokraj Kutjeva rekla je kako će se zbog slasti mnogima svidjeti. Graševinu Liska 2016. iločke vinarije Buhač opisala je kao mlado vino koje se pije zbog svježine, a ne sorte ili vinogorja iz kojeg potječe. A baš je vinogorje odredilo Graševinu Premium 2013. Jasne Antunović iz Dalja.
- To je vino terroira, zrelije i punog tijela za one koji žele istraživati. Vino koje traži koncentraciju i pristaje mnogim jelima – opisala je graševinu redovne berbe, ali maceriranu pa 20 mjeseci odnjegovanu u bačvi. Posebne je riječi imala i za Graševinu izborne berbe bobica 20017. Slavka Kalazića iz Baranje.
- Čudno, ekscentrično. Svidjele su mi se arome bijelog papra i narančine korice. Dio sommeliera će sigurno ‘kliknuti’ na to vino jer je drukčije. Neće imati puno poklonika, ali bit će mu jako vjerni – rekla je o polusuhom vinu koje je priču o graševinama odvelo na stranu na koju je malo tko navikao, ali i to pokazuje što sve sorta može dati. Inače, Kalazić je na promenadnom kušanju imao i odličnu mladu, živahnu i slanu graševinu živog i slankastog okusa koji dugo traje.
Na radionici o hrvatskim graševinama odskočila je, osim Velike berbe 2011. Iločkih podruma, Graševina Mitrovac 2015. Ivice Peraka. Raskošnog je mirisa i svježeg okusa koji dugo ugodno pecka u ustima. Stoji 45 kuna, pa je svakako savjet “kupi i čuvaj!”
Mađari u vinogorju Csopak uz Balaton imaju i kodeks o proizvodnji olaszrizlinga, kako zovu graševinu. Loze moraju biti 10 godina stare, zaštita je ekološka, a prinos po trsu do kilograma i pol. U vinu alkohol mora biti između 12 i 13 posto, neprovreli šećer do četiri, a kiseline najmanje 5,5 grama po litri. Dodataka nema vino proizvedeno po tom kodeksu, Slikker 2015. vinarije Szent Donát Birtok bilo je fino, punog tijela, osvježavajuće, ali i ozbiljne cijene, 18 eura po butelji.
Među osam slovenskih i austrijskih graševina najdojmljiviji su bili biodinamički Laški rizling Demeter 2013. štajerske vinarije Zorjan te nefiltrirani Laški rizling Bodonci 2012. vinarije Marof iz Prekmurja.
Srbi su predstavili priču “Povratak grašca”, što je ime koje kod njih oduzima primat talijanskom rizlingu. Vinarija Kiš je berbu 2013. napunila pod tim imenom i vino se s novim imenom bolje prodavalo. Fina im je i berba 2016. Grašac im je najzastupljenija sorta, iako raste samo na Fruškoj gori. Odličan je dojam ostavio i Grašac 2013. vinarije Molovin iz Šida. Vinograd im je uz iločki Principovac, s druge strane granice, a vino je tipična mirisna zrela iločka graševina.