Previše je izvrsnih vina izašlo iz podruma plešivičke vinarije Korak da bih rekao kako su iznenadili. Uostalom, prije godinu dana sam kod njih već kušao te iste pjenušce. No raskoš iz velike čaše ispunjene bijelim pjenušcem Korak Brut Nature uspjela je oduševiti. Vino je svježe i razigrano, a istodobno zrelo i kompleksno. A najljepše je to što svaki gutljaj zove na još.
Bazno vino je od chardonnaya i crnog pinota iz 2013. Odnjegovano je na kvascima u velikoj drvenoj bačvi, a druga fermentacija u boci trajala je tri godine.
- Dugo smo ih radili u tišini i vrijeme je da ih pokažemo – rekao je Velimir Korak i riječ prepustio sinu Josipu, enologu kojemu su pjenušci bili prvi samostalni “posao” u obiteljskoj vinariji.
- Novi podrum smo završili 2013. i konačno imali dovoljno mjesta da se posvetimo pjenušcima. Nismo dodavali liker. Radili smo ih od grožđa s najboljih položaja koji vinima daju mineralnost i htjeli smo da se to vidi u konačnom proizvodu – rekao je Josip i dodao da na zalihi imaju oko 20.000 boca iz tri berbe tako da u svakoj boci koja izađe iz podruma može biti podjednako kompleksan pjenušac. Ovog bijelog imaju oko 5000 boca.
Predstavili su i Rosé Nature od crnog pinota. To je godinu dana mlađe vino voćnog karaktera u kojem će mnogi uživati tijekom toplih ljetnih večeri. Pjenušci su predstavljeni prije četiri dana u prekrasnom ambijentu zagrebačkog restorana Dubravkin put, gdje se zasad ekskluzivno mogu kušati, a uskoro će u prodaju kanalima koje obitelj Korak koristi i za ostala svoja vina.
Iz berbe 2014. napravili su i bijeli pjenušac od chardonnaya i rizlinga koji je ostao u lijepom sjećanju nakon prošlogodišnjeg kušanja, a na pitanje što je s njim, Josip se ponosno nasmijao i znakovito rekao da ćemo to tek “vidjeti”.
Moram priču završiti smiješnim problemom koji s pjenušcima ima mlađi enolog obitelji Korak.
Pjenušci u boci fermentiraju pod krunskim čepom. U određenom trenutku treba ih degoržirati, a to znači maknuti taj metalni čep, izbaciti talog, dopuniti bocu i zatvoriti je plutenim čepom. U malim vinarijama to se radi ručno pa neko vrijeme treba palcem držati bocu zatvorenu. A Josipov je palac pretanak i vino “curi” oko njega. Tako je elegantno izbjegao jedan od fizički najtežih poslova u proizvodnji pjenušaca.