More, čaša i nekoliko škampa, to je moja Malvazija 2016. Ne znam kako bih je drukčije opisao jer što više učim o vinu, teže mi je o njemu pričati, rekao je istarski vinar Moreno Coronica predstavljajući vina s kojima upravo izlazi na tržište. A ta njegova mlada malvazija najbolje je vino prošlogodišnje berbe koje sam dosad probao. Cijelu je berbu odradio, kaže, bez kemijskih analiza grožđa. Pouzdavao se samo u instinkt pa prema boji bobica i lista odlučivao kad što treba napraviti. I dobio mineralnu, svježu i resku malvaziju, vino koje je sortno prepoznatljivo, ali tako različito od većine. 
I ne mogu se sjetiti bolje usporedbe nego da je nalik ponajboljim mladim rizlinzima. Moreno ga je još jednom gotovo savršeno opisao, ma koliko se ispričavao kako o vinima ne zna govoriti: “To je popodnevni pljusak u srpnju koji osvježi kad je vani 35 stupnjeva”. Samo što za pljusak poželimo da prestane, a za ovu malvaziju nismo. Dok nam u čaše nije stigla Gran malvazija 2015. Zrelije vino, odležano u bačvicama te dovoljno snažno da ne dopusti drvetu da ga nadjača i prekrije mu miris i okus. I ponovno je Coronica pronašao prave riječi: “Malvazija je poput žene. Izgleda krhko, a nevjerojatno je snažna”.
To je jedno od onih bijelih vina koja pristaju i crvenome mesu. Lijepo se pila uz špagete s ne baš čestim plodovima mora, ali sigurno bi dobro popratila i teleće pečenje. Gran znači velik, a veliku malvaziju obitelj Coronica prvi je put napravila 2002. Priča baš nije dobro počela. Tadašnji Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo nije je pustio u promet jer je, prisjeća se Moreno, imala 14,6 posto alkohola, a malvazija je smjela imati 14. Pa su je popili doma. Ne sami, naravno. To nam je najbolje što imamo, rekli bi gostima nudeći je. I nitko nije odbio. Nije to bila jedina birokratska ili po nekom drugom kriteriju besmislena odluka Zavoda koji je uredno dopuštao stavljanje jeftinih patvorina u promet, a zabranjivao imena poput Bollingera i Gravnera, no s vremenom su prestale, pa je i Gran malvazija dobila hrvatsko državljanstvo. Ne svake godine, naravno, jer ne daje svaka berba dovoljno dobro grožđe za tu veliku etiketu. A ni alkoholi nisu više preveliki čak ni za stari Zavod.
A da se “vino ne pita za alkohol, kao ni žena za godine”, rekao je Moreno Coronica predstavljajući Gran Teran 2013. Uspjeli smo zadržati niske alkohole i visoke kiseline te je vino dobar kompromis između strukture i žilavosti, dodao je. Slučajno ili ne, u tom se trenutku začuo trijumfalni marš iz “Aide” i pristajao je trenutku. Vino je i superelegantno, a ima i poprilično vremena ispred sebe. Kako su dolazila starija vina, na stolu su se izmjenjivale sve veće čaše. Pa i velika boca. Boscogrande 2007. poslužen je iz magnuma. Bosco grande znači velika šuma, a iz nje je stiglo veliko vino. Kombinaciju divljaka terana, malo manjeg divljaka cabernet sauvignona i uglađenog merlota vrijeme je fino smirilo i moglo bi se reći da je sad na pragu desetljeća u kojem će biti u najboljoj formi. I za kraj, nekoliko riječi o iznenađenju s početka predivnog popodneva. Coronica je predstavio i prvi pjenušac. Od malvazije je iz 2012. Ima ga 1000 boca koje se otvaraju u posebnim prilikama. Na tržište će za dvije godine, ali berba 2015. Zove se CO due što je kombinacija logotipa vinarije (CO) i oznake za ugljikov dioksid koji je nastao tijekom 40-mjesečnog ležanja na kvascima i jedino je što ga razlikuje od mirnih malvazija.
Vino.hr online vinoteka