Veliki pjenušac je sljedeća stepenica u razvoju istarskog terana koji je uspješno preživio dvije vrlo teške godine: 2013. ga je umalo uništila politički, a u 2014. su vremenske prilike bile tako loše da se dobro crno vino od te crne sorte gotovo i nije moglo napraviti. Vinari su ga stoga vinificirali na ružičasto i brojni su ga krajem zime i vozili u Italiju gdje postoje pogoni u kojima od mirnog vina metodom drugog vrenja u tankovima brzo, za otprilike dva mjeseca, naprave pjenušac. To je prirodna metoda, ali nije cijenjena kao klasična, u kojoj mjehurići nastaju drugom fermentacijom u boci koja traje devet mjeseci. 
Ambiciozniji vinari drže ih na kvascima i dvije ili tri godine što se osjeti na svakom gutljaju. Mjehurići su sitniji, nježnije “pikaju” nepce i puno ih je više, no takvi su pjenušci i poprilično skuplji. Bilo je nakon te “loše” 2014. pjenušavih terana proizvedenih jednom i drugom metodom i svi su se veselo popili. Bazno vino za pjenušce, naime, mora imati izraženije kiseline. U Champagnei je čak toliko kiselo da ga se teško guta. Ta jedva pitka tekućina poslije dobije prekrasan, može se reći i raskošan okus. Izražene kiseline odlika su terana, dakle prirodni preduvjet za proizvodnju pjenušaca je tu. Gotovo sve ostalo je na vinogradaru koji će pripremiti grožđe te podrumaru koji će paziti da nešto ne pokvari. Izvrsna iskustva iz 2014. naprosto tjeraju da se, nakon osvježavajućih, napravi i veliko pjenušavo vino od te sorte koju je neobična i nerazumna politika naših susjeda godinu dana prije pokušala istjerati iz vinograda, podruma, čaša i srca.
Ukratko, Slovenci su 2004. zaštitili naziv Kraški teran, a Europska unija nama je 2013. zabranila da od te berbe prodajemo vino pod imenom sorte. Shvativši da je nemoguće zaštititi ime sorte, sad su našli kompromisnorješenje i dopustili istarskim vinarima korištenje naziva Hrvatska Istra Teran. Slovenci se ljute na odluku o imenu, umjesto da se ljute na sebe zato što nisu proizveli terane kakve rade Benvenuti, Coronica, Tomaz, Dobravac, Zigante, Fakin, Arman, Degrassi, Geržinić, Trapan…
Naši su se ljutili na prijašnju odluku o imenu i protiv nje se “borili” radeći odlične terane. To je bio pravi put. Pa, iako odlukom Europske komisije Teran na etiketi mora pisati slovima koja su manja od onih u nazivu regije Hrvatska Istra, problemi koje su vinari posljednjih godina imali motiv su više da kvaliteta vina od terana bude sve veća. A Slovenci neka prihvate i činjenicu da su desetljećima u krivu kad tvrde da kraški teran rade od refoška. Genetika je 2013. dokazala da i tamo raste sorta teran, a to je objavljeno u Austriji 2014. Pa te dvije godine ipak nisu bile tako jako loše za terane hrvatske Istre. 
Vino.hr online vinoteka