Ugostitelji su vrlo dobro prihvatili našu liniju vina Select, no javljao se problem kad bi butelje bile na akciji u trgovačkim lancima po cijeni od 29,99 kuna. Gosti su se žalili ugostiteljima da je između tog iznosa i restoranske cijene prevelika razlika. Osim toga, HoReCa (hoteli, restorani i kafići) htjela je vina koja će biti bolja od linije Select a jeftinija od onih pod etiketom Festigia. I napravili smo nova vina, novi brend i nove etikete, ispričao je predsjednik uprave Agrolagune Veljko Ostojić na predstavljanju linije Adriana, u kojoj su tri vina za HoReCu.
Adriana red 2015. mješavina je cabernet sauvignona (60 posto) i merlota. Vrlo pristojan crnjak ima 13 posto alkohola i odlično je svakodnevno vino primjereno tjesteninama s mesnim umacima ili jelima s roštilja. Adriana rose 2016. suho je ružičasto vino od terana, syraha i merlota, dovoljno osvježavajuće da bude aperitiv, dovoljno voćno za rižota i tjestenine od plodova mora, ali i dovoljno čvrsto da poprati frigane srdele. Klasični Lagunin Rose je samo od cabernet sauvignona, koji je jednostavno kraće maceriran da ne dobije tamnocrvenu boju. Za Adriana rose grožđe je posebno priremano još u vinogradu. Nije se skidalo lišće s trsova, što se radi za crna vina, kako bobice ne bi imale previše sunca, pa time i previše sladora u soku. I kombinacija sorata je pomno odabrana tako da vino zadrži svježinu, a dobije punoću bez previše alkohola. Ima ga za ljetno vino sasvim dovoljnih 12 posto.
Malvazija, odnosno Adriana white 2016., sasvim je ozbiljno vino. Ima manje voćnosti i više mineralnosti od linije Select, ali i jako puno karaktera. Čini se daleko najboljim izborom bijelog vina općenito za cijenu, koja, s popustima za veću narudžbu, može pasti i na 35 kuna. To znači da bi promoćurni ugostitelj mogao butelju ponuditi za 100 kuna ili čak manje, a na čaše nuditi čak i za samo 15 kuna, jeftinije od piva. S obzirom na već spomenute povremene akcijske prodaje Laguninih vina, kad se butelje mogu kupiti i za 25 kuna, dvoumio bih se između Terra Rosse i Adriane red, no već kod Rosea dvojbe nema, a White, na kojem piše i “malvazija istarska”, doista vrijedi puno više od cijene po kojoj je ugostitelji i hotelijeri mogu nabaviti. Imenom Adriana, Laguna se malo odmaknula od predstavljanja Istre na vinskim etiketama. Zato će sva ostala vina koja odsad stignu na tržište na etiketi umjesto Vina Laguna imati natpis Vina Istria.
Teško je oteti se dojmu da bi ovakav potez trebala povući i neka vinogorja, pa i podregije. Zašto se zagorski vinari ne bi udružili i Zagrepčanima ponudili zajedničko lagano bijelo vino Suza zagorskih brega. Pelješki vinari, koji već imaju zadrugu, mogli bi vratiti kontrolu nad njom i napraviti dobar plavac za 40 kuna, iskoristiti odličnu priču o magarcu bez kojeg vina ne bi bilo i poharati dalmatinske restorane i hotele. Usporedba vinarije s vinogorjima nije greška jer Agrolaguna ima 1200 hektara poljoprivrednog zemljišta. Vinograda je 600 hektara, više nego u vinogorju Primošten. Masline su na 220 hektara, a imaju i 120 hektara pašnjaka u dolini Mirne. Proizvode 4,5 milijuna litara vina na godinu, 180 tona ekstra djevičanskog maslinova ulja pod etiketom Oil Istria i 350 tona sira na Stanciji Spin u Taru kraj Poreča. Nije se moglo izbjeći pitanje o Agrokoru, koncernu u čijem je sastavu i Agrolaguna. “To je pitanje vlasništva, a ne upravljanja”, diplomatski je odgovorio Veljko Ostojić. Što god se dogodilo s Agrokorom, dodao je, vinogradi, masline i stoka će ostati dobar posao u Istri.