I to je žlahtina. Malo tko prepoznao bi je na prvi pogled, pa ni nakon prvog gutljaja. Samo prvi miris iskazuje očekivane voćne arome. Prevladava zelena reska jabuka, ali i ona, čim se vino malo ugrije, ustupa mjesto mirisu dunje. To je Šipun, žlahtina Ivice Dobrinčića, diplomiranog enologa, vinogradara i vinara, ali i rasadničara bez kojeg bi malo bilo novih nasada žlahtine. Njegova žlahtina drukčija od ostalih jer je odležana u drvetu. Čini se i da je odnjegovana na kvascima jer se i njihov miris lijepo osjeća. Dobrinčićeva žlahtina nosi ime ulice u Vrbniku u kojoj živi obitelj, a šipun inače znači ruža. E na ružu ipak ne miriši, no kao što taj cvijet iskače iz obilja drugog cvijeća, tako iskače i Šipun iz buketa ostalih žlahtina.
Ozbiljnije je vino, nije tipično ljetno, što ostale žlahtine svakako jesu, a odlična je pratnja i finijim mesnim jelima s lakšim umacima, najboljoj morskoj pa čak i masnijoj riječnoj ribi. Ima lijepo tijela, a niske alkohole. Traži malo višu temperaturu za posluživanje i čini se da joj je druga godina pravo vrijeme za konzumiranje. Berba 2008. je početklom ljeta 2010. još lijepo svježa. I plemenita. Uostalom, sorta je i ime dobila prema slavenskoj riječi žlahten što znači baš plemenit.