Taj vinograd posadio sam 1997. nakon puno godina muka oko otkupa zemlje. Bilo je tamo parcela manjih od 100 četvornih metara, no s njihovim vlasnicima je trebalo pregovarati kao i s onima koji su imali nekoliko hektara. Potom sam očistio gornji sloj od korova i trnja, ravnao teren skidavši negdje 10, negdje i 15 metara zemlje, spremao tanak humuisni sloj pa ga poslije vraćao…
Tako glasoviti vinar Ivan Enjingi iz Vetova između Požege i Kutjeva počinje priču o nastanku Venja, velikog hrvatskog vina koje je 2004., na prvom ocjenjivanju britanskog časopisa Decanter, osvojilo titulu svjetskog prvaka u kategoriji bijelih vina koja stoje manje od 10 funta. Posadio je pet odličnih sorata. Sivi pinot, traminac i rajnski rizling su veliki trio Alsacea, najpozatije svjetske regije za bijela vina. Sauvignon je najpopularnija sorta na svijetu za istakanje na čaše u vinskim barovima, a graševina velika podunavska sorta koja u Hrvatskoj, posebno Slavoniji i Podunavlju, daje najbolja vina. Ideja je bila od svake raditi posebno vino. Već sljedeće godine, u prvoj berbi, Enjingi je svakom od sorata napunio nekoliko bačvica. Nije te 1998. bilo dovoljno vina za pet etiketa, pa je sve, kao što se to nekad radilo u njegovu kraju, smiješao u veliki tank i nakon određenog vremena probao.
- Bilo je grozno na prvom kušanju. Mislio sam sve baciti, no imao sam mjesta u podrumu pa je vino ostalo. Nekoliko mjeseci kasnije vino je počelo iskazivati kvalitetu, a na svakom sljedećem kušanju bilo je bolje. Vidjelo se da bi od njega ipak moglo nešto biti – prisjeća se Enjingi.
Javio mu se Ivo Ivaniš, vinski konzultant i publicist iz Dubrovnika, kojeg su iz Decantera zamolili da za njihovo prvo ocjenjivanje osigura neke uzorke iz Hrvatske. Mnogi su ga vinari odbili, a Enjingi je poslao vina i Graševinom kasne berbe 2002. osvojio titulu regionalnog šampiona, a tad sasvim novo vino, Venje kasne berbe 1998., postalo je svjetski prvak. Počast kapljici koja je ušla u hrvatsku vinsku povijest odali smo na prošlotjednom 11. međunarodnom festivalu Vino.com u zagrebačkoj Esplanadi, na radionici na kojoj smo okupili sve berbe velikog hrvatskog vina, među njima i neke koje nisu na tržištu.
Piće dobrodošlice za 45 sudionika koji su se nagurali u prostoriju predviđenu za 30 bila je Graševina kasne berbe 2002., a potom je potočen svjetski prvak.
“Jebeno dobro”, izletjelo mi je nakon gutljaja. Venje 1998. danas je odlično vino. Ne zato što je punoljetno nego zato što je vrlo dobro. Miriše na zrelo voće, boja mu je mladenačka, okus pršti svježinom, a vrijeme mu je dalo taman toliko patine da se osjeti kako je riječ o nečem posebnom. Slijedile su berbe 2002. i 2003., pa 2004. iz polubuteljke (0,375 l) jer je u buteljama više nema u Enjingijevoj arhivi (ima u mojoj). Potom su poslužene 2007. i 2008. Sad su u prodaji, a mlađa je u istoj dvorani, nekoliko sati prije, proglašena prvim od svih najbolje ocijenjenih bijelih vina treće sezone Vinskih zvijezda. Stigla je i 2010., napunjena u boce baš za ovu priliku. Enjingi kaže da ga najviše podsjeća na šampionsku 1998., koju smo ponovili pa ih usporedili te pokušali predvidjeti kako će 2010. izgledati 2028. kad napuni 18 godina. I tad je poslužena berba 2006. Za to vino Enjingi govori kako je najbolje od svih koja je dosad napravio. Još je u tanku. Povremeno se napuni mala serija boca da bi se probalo. Pitanje je kad će se, i hoće li se, prodavati, ili će preostalih oko 25.000 litara, kako to Enjingi ponekad kaže, kod njega popiti prijatelji i oni koji znaju što piju. Na kraju, treba reći da aktualne berbe velikog vina u vinotekama stoje 80 kuna.
Vino.hr online vinoteka