Premlado je, svi smo rekli gledajući već u proljeće 2010. etiketu slavnog Josićevog cvueea Ciconia Nigra berbe 2009. Mješavina je to bordoških caberneta, franca i sauvignona, te burgundijskog crnog pinota. Na prvom kušanju vino je bilo raslojeno. Imao sam dojam da gutam svaku sortu posebno. Baš su se razišle malina iz cabernet franca, crni ribiz iz cabernet sauvignona i trešnja iz crnog pinota. Nakon nekog vremena u čaši su se razvile i arome primjerenije puno starijem vinu poput topljene čokolade, meda, a u ustima se osjećao okus pekmeza od šljive. Vino je, najkraće rečeno, fino, ali ostala je dvojba treba li s njime pričekati nekoliko mjeseci. Trajala je nekoliko dana, do drugog kušanja.
Pripremajući ručak, bila je to pašta s bolonjskim umakom, natočio sam ga u čašu da se malo otvori, poučem prijašnjim iskustvom. Nisam došao od stola do štednjaka, a sustigao me miris u kojem su se izmiješale kupine, ribiz i višnje. Bilo je vino malo toplije nego prvi puta, očigledno taman koliko je trebalo. I bilo je finije. Vjerujem da će se s mjesecima, možda i kojom godinom u boci još više zaobliti, ali odmah sam si u glavi rasčistio i priču o mladosti. Vino jest mlado, ali tko se ikada žalio da mu je, primjerice, janjetina premlada.
Vino.hr online vinoteka