Vikend je kanadski arhitekt Frank Gehry proveo u starom i po poštivanju tradicije poznatom podrumu slavne regije Rioja na sjeveru Španjolske prije nego što je potpisao ugovor kojim je cijeli kompleks pretvorio u jednu od najmodernijih na svijetu. Ghery je projektirao glasoviti Muzej Guggenheim u Bilbau i opće oduševljenje tim projektom bilo je povod vlasnicima vinarije Marqués de Riscal da ga pozovu na višednevno kušanje vina. Ozbiljno su se primili posla pa otvarali i boce iz 1927., godine arhitektova rođenja. Legenda kaže da su ga kvalitetom vina nagovorili na posao, te da su mu inspiraciju za neobične valovite oblike na nadstrešnici luksuznog hotela dale kapice oko čepa vinske boce te boje koje se prelijevaju u vinskoj čaši. Ploče od titana obojene su tako da na suncu izgledaju crveno, poput vina, te zlatno i srebrno, kakve su kapice na boci. Zavijene kaskade podsjećaju na vinske suze, kapi koje se cijede niz stijenke čaše. Izdaleka sve izgleda poput optičke varke, posebno kad se u pozadini vide crkva i ostale zgrade srednjovjekovnog naselja Elciega. No kad se priđe bliže, jasno je kako je riječ o čvrstoj konstrukciji koja je oplemenila Vinski grad, kako vlasnici zovu cijeli kompleks. Hotel nudi 43 smještajne jedinice. Najmanja soba ima 50-ak četvornih metara, apartmani su do 83 kvadrata, a najluksuzniji nosi nosi arhitektovo ime.
Cijene noćenja su od 300 do 650 eura. Čini se puno, no toliko treba dati i za večeru u hotelskom restoranu s Michelinovom zvjezdicom.
Nova boca za stara vina, tako bi se mogla nazvati prodavaonica i kušaonica još jedne legendarne vinarije Rioje. Riječ je o Tondoniji, kako zovu podrum po najpoznatijem vinu, a vinoteku u obliku dekantera (mala slika), pokala u koji se istaču odležala vina kako bi se prozračila, ali i da vinski talog ostane u boci, a ne završi u čaši, osmislila je britanska arhitektica iračkog podrijetla Zaha Hadid.
U divovski dekanter, čija je površina oko 800 četvornih metara, nedavno preminula slavna arhitektica smjestila je stari drveni štand kojim se vinarija López de Heredia još 1910. predstavila na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu i u kojem se tako i danas toče i prodaju vina.
Zaha Hadid jedina je žena, uz 40 arhitekata, koja je 2004. dobila Pritzkerovu nagradu, najveće svjetsko stručno priznanje. U ožujku 2016. umrla je od srčanog udara. Zvali su je kraljica oblina po neobičnim oblicima muzeja suvremenih umjetnosti, opernih dvorana i ostalih građevina koje je oblikovala, a i ovoj vinariji iz 1877. sagrađenoj od cigle dala je suvremeni “štih”.
Priča o podrumu López de Heredia priča je i o uspjehu regije Rioja. Nakon što je u drugoj polovici 19. stoljeća filoksera poharala francuske vinograde, bordoški su vinari počeli dolaziti po grožđe na sjever Španjolske, gdje je puno pjeskovitog tla, u kojem ta uš koja proždire korijen loze ne može živjeti. Francuzi su tražili grožđe i mošt pa su stanovnici Rioje počeli graditi vinarije oko željezničkih kolodvora. U Haru, štoviše, pruge su vodile u podrume kako bi se kupcima olakšao utovar.
Osim dekantera na ulazu, vinarija López de Heredia i danas izgleda kao prije 139 godina. Proizvodni dio ispunjen je ogromnim drvenim vinifikatorima, za koje ne znaju koliko su stari jer je još osnivač don Rafael López de Heredia y Landeta kupio rabljene. Vino zrije u bačvicama od 225 litara koje se ne mijenjaju svakih tri ili pet godina, kao u većini modernih vinarija, nego se koriste desetljećima. Potom vino iz više bačvica blendaju, odnosno miješaju u velikom vinifikatoru pa ostave godinu-dvije da se smiri u boci prije izlaska na tržište.
- Ne želimo da se u našem vinu osjete drvene arome, nego ga puštamo da putuje kroz vrijeme uz ono malo zraka što propuštaju drvene bačve. Svakih nekoliko godina ih repariramo u vlastitoj bačvariji. A vina prodajemo tek kad ocijenimo da su dovoljno zrela što nikad nije prije nego što prođe deset godina od berbe. Sad se uglavnom prodaje 2004. – rekla je Mercedes López de Heredia, glavna enologinja obiteljske vinarije.
Imaju četiri vinograda, Gravonia, Tondonia, Bosconia i Cubillo, te iz svakog rade posebno vino. Prevladava sorta tempranillo (80 posto), a od crnih imaju još garnachu (15 posto) te po malo mazula i graciana. Od bijelih imaju lokalnu viuru, koju zovu i macabeo, te malvaziju del Rioja, jednu od 57 sorti s tim imenom koje rastu širom Mediterana.
- U našim se vinima prepoznaje vinograd, a ne berba. Do 1991. godinu nismo ni pisali na etiketi, ali tad su se promijenili propisi pa moramo. Želimo da kupci uvijek dobiju slično vino pa nekad i miješamo berbe. Samo u godinama koje su značajne za obitelj, ili kad je berba iznimno dobra, dio vina punimo s oznakom godišta. I ta odležavaju sedam do deset godina u podrumu i još toliko u boci – priča Mercedes. Boca njihova najpoznatijeg vina Tondonia iz 2004., koja se sad prodaje, u vinotekama stoji oko 180 kn.
Još dojmljiviji spoj starog i novog je vinarija Protos u Peñafielu, središtu susjedne vinske regije Ribera del Duero. Stara vinarija je u brdu ispod zamka. Hodnici dugi 2,5 kilometara ispunjeni su bačvicama u kojima vino zrije, a u dvoranama koje povezuju su arhive s milijunima boca napunjenima od osnivanja vinarije 1927. Imaju i prostor s policama za vina poznatih Španjolaca, među kojima je nama sad zanimljiv izbornik španjolske nogometne reprezentacije Vicente del Bosque.
No stari podrum stvara mnoge probleme. Teško je prilaziti bačvicama u hodnicima, pretakati ih, prati… Zato su vlasnici Protosa preko puta ulaza u podzemlje sagradili modernu vinariju. Projektirali su ih londonski studio Rogers Stirk Harbour + Partners te Alonso Balaguer y Arquitectos Asociados iz Barcelone.
Iznad zemlje je samo pet bačvastih svodova od terakote različitih dužina koji prekrivaju kušaonicu i urede vinarije. Ispod je moderni i dobro izolirani podrum koji zemlju koristi za održavanje idealne temperature i vlažnosti zraka za vino pa mu ne treba ni grijanje ni hlađenje.
Nova, ali staroga stila, je vinarija Eguren Ugarte u gradiću Laguardia. Vitorino Ugarte (82) počeo je 1980. kopati u brdu hodnike u kojima obitelj danas čuva vina, a u dvoranama koje ti hodnici spajaju kušaju i uživaju u njima. Iznad podruma su tijekom sedam godina sagradili hotel u koji se s ceste ulazi na treći kat pa se panoramskim liftom s pogledom na bačve spušta u sobe na drugom i prvom katu ili izlazi na terasu u prizemlju.
Zgrada je ukopana u obronke planine pa sve sobe imaju pogled na prekrasnu dolinu rijeke Ebro. Iz krova hotela “viri” visoka valjkasta dogradnja koja nije vidikovac za goste nego u njoj živi obitelji Ugarte. Odnosi u obitelji očigledno su vrlo dobri jer najbolje vino nosi ime Vitorinova šogora Martina Cendoye. Grožđe je iz vinograda na 600 metara nadmorske visine, a nagodinu se puni oko 15.000 boca.
Puno je lijepih vinarija u Rioji i Riberi del Duero, još je više lijepih vina, a najljepše je uređena klasifikacija na etiketama.Crna vina se uglavnom rade od tempranilla pa to često ni ne piše na boci. Na boljim vinima, međutim, piše crianza, reserva ili gran reserva i to čak i onima koji se ne razumiju u vina olakšava kupnju. Crianza znači da je vino bilo najmanje godinu dana u bačvi i godinu u boci prije prodaje. Reserva je bila godinu u bačvi i dvije u boci, a gran reserva dvije godine u bačvi i tri u boci. Kako raste zrelost vina, rastu i cijene. Crianze se tako mogu kupiti već za sedam ili osam eura, reserve su od 12, a gran reserve otprilike od 20 eura. Ima, naravno, u svakoj kategoriji i puno skupljih vina, što ovisi o proizvedenoj količini, ali i o slavi vinarije.
Vino.hr online vinoteka