Puka san nabrajajući ova imena, rekao je Dino Dvornik u sredini pjesme “Malo nas je, al nas ima” u kojoj s Borisom Novkovićem nabraja poznate Hrvate. A pukli smo i mi na kušanju u podrumu Ivana Enjingija. Ma, ipak nismo.
Što iz bačava, što iz boca, kušali smo tri graševine 2015. (najbolja je bila srednja s 12,4 posto alkohola), sivi pinot 2015. (mlado, mlado, mlado…), sauvignon 2015. (bit će u snazi za pet godina), graševinu 2013. (još je na talogu ovo vino prekrasnih mirisa i divnog punog okusa, čvrstog kao kad zagrizeš jabuku), graševinu kasne berbe 2015., rajnski rizling kasne berbe 2011., Venja berbi 2009., 2008., 2007., 2004., sauvignon izborne berbe 2013., rajnski rizling izborne berbe 2008., traminac izborne berbe bobica 2008., sauvignon izborne berbe bobica 2006…
Puka san nabrajajući ova vina, moram parafrazirati genijalnog glazbenika, a uslijedila su tri crna pinota 2015. (prinos je pola kilograma po trsu, u svakoj bačvici je drukčiji, a svi su izvrsni), frankovka 2015., crni pinot 2011. (još je u bačvici), zweigelt 2009. (odlično, uzbudljivo vino), Venje crno 2008. (zrnato, bogato, kao da zagrizeš ljomljeni parmezan)… Potom smo se vratili na bijela vina koja smo preskočili, poput traminca iz 2006. s 19,2 posto alkohola.
- Nitko na svijetu nije s prirodnim kvascima dobio traminac s toliko alkohola – uobičajeno polako rekao je Enjingi. Sam alkohol, naravno, ne znači da je vino posebno dobro, no ovaj je traminac skladno vino, koliko to god zvučalo nevjerojatno. Uostalom, on je dio Venja 2006. za koje Enjingi kaže da je najbolje vino koje je ikad napravio, bolje od berbe 1998. koja je bila najbolje bijelo vino s cijenom do 10 funta na prvom Decanterovu ocjenjivanju 2004. Venje bijelo je mješavina kasnih berbi graševine, rizlinga, sivog pinota, sauvignona i traminca s istoimenog položaja koje radi samo u jako dobrim godinama. Berbe 1998. i 2006. nisu bile u prodaji. Enjingi ih čuva za sebe i prijatelje. Tako će završiti i Venje 2010. za koju kaže da je također bolja od slavne 1998.
- Je li bolja i od 2006. – pitao sam.
- To nisam rekao – odgovorio je.
Rekao je, međutim, da će Venje crno uskoro doseći slavu bijega. Već je posadio 1,5 hektara frankovke kako bi konačna mješavina zweigelta, crnog pinota, frankovke i cabernet sauvignona imala više kiselina.
- Prije mi nije odfermentirala do kraja. Ostalo je sladora pa je znala krenuti u boci. Sad je sve kako treba – zadovoljan je Enjingi Venjem crnim toliko da priprema još 10 hektara vinograda za crne sorte. Lomi vulkanske stijene na 400 metara nadmorske visine, nanosi zemlju i ravna teren. Položaj je iznad vinarije, ime mu je Raskrižje, a Enjingi ga od milja zove Venje 3 i na njemu će saditi cabernet sauvignon. Našao je njemački klon napravljen baš za hladnu klimu.
- Bit će to najbolji položaj za crna vina u Hrvatskoj, a kad njega zasadim tražit ću i koncesiju za šumu iznad – neumoran je iako je već bliže osamdesetoj nego sedamdesetoj godini. o energiji koja ga tjera naprijed svjedoči i odgovor na pitanje je li dobio kakve potpore za sadnju?
- Ma kakve potpore. Ne jebem ja to. Za vrijeme koje bi mi trebalo da skupim papire, ja već pola posla napravim!
Pa, uzdravlje, majstore, napravi što više.