Tromo se pošip ljulja u čaši, očarava nježnim mirisima makije, poljskog cvijeća, narančine kore, badema, smokve… i osvaja plemenitim okusom juga.
Maraštinu ga zovu i rukatac jer grozd nalikuje tijelu s dvije ruke. Zbog cvjetnih mirisa i nižih alkohola tepaju joj da je žensko vino, a kad ga žene vole, uživaju i muškarci. Grk je ime dobio po ugodno gorkom okusu, a ne po Grcima koji su Dalmacijom pronijeli kulturu uzgoja vinove loze. Riječ je o grkinji jer je cvijet funkcionalno ženski pa u vinogradu treba saditi i drugu sortu zbog oprašivanja. Najčešće je to plavac mali, četvrti as vinskog pokera, čijim je kušanjem u zagrebačkoj galeriji Klovićevi dvori najavljen Hrvatski festival hrane i vina od 13. do 15. studenoga u Areni.
Četiri stare sorte predstavile su mlade snage dalmatinskog vinarstva iz podruma Mrgudić, Kunjas i Radovanović te Frane Milina Bire (lijevo), Korčulanin koji još nije dovoljno star da bi imao nasljednike, ali je najveći i najbolji ambasador sorte grk u svijetu.
Antonija Mrgudić (27) nasljednica je orebićke vinarije koja je dala Postup Mare. Riječ je o jednom od najboljih hrvatskih plavaca, s glasovitog vinogradarskog položaja zaštićenog još od 1967. Ime Mare nosi po vlasnici, Antonijinoj majci Mariji, a iz iste, malo šire obitelji, je i odličan Dingač Bura nazvan po Antonijinu ujaku Niki Buri. Osim plavca s Postupa, u Vignju obitelj Mrgudić ima i velike nasade crljenka. To je roditelj plavca malog za koji su genetska istraživanja pokazala da je ista sorta kao i slavni kalifornijski zinfandel. Zaljubljenik u to vino, Robert Benmosche, još je 2000. godine s Marijom Mrgudić počeo pregovarati o sadnji američkih trsova zinfandela u njegovoj pradomovini na Pelješcu te se 2007. njegov san ostvario. Posadili su šest hektara pa se zinfandel, koji je prije više od stoljeća preko Beča završio u Kaliforniji, simbolički vratio kući. Bob Benmosche je, nažalost, početkom godine preminuo, no to ne znači da projekt staje. S američke strane preuzeo ga je sin Ari, a Mare Mrgudić sigurno ima dovoljno energije da od zinfandela napravi ime kao što je napravila i od plavca s Postupa. I to uz veliku pomoć kćeri Antonije, enologinje, sommelierke i iznimno drage mlade žene, koja je od majke naslijedila srdačnost u ophođenju s ljudima te veselje u radu s lozom i vinom. Već se dokazala Moskarom, desertnim vinom od prosušenih grozdova plavca malog s Postupa, koji je nazvala po lepezi s orebićke narodne nošnje.
I Ljubo Kunjašić (28) pravi je nasljednik obiteljske vinarije Kunjas iz Smokvice na Korčuli koja ima stoljetnu tradiciju bavljenja vinogradarstvom, a vina pod vlastitom etiketom počela je puniti 2005. godine. Poznati su po pagadebitu, što je stari naziv za plavac mali, ali još više po pošipu, samonikloj sorti kojoj se točno zna prvi trs. U šumi Stiniva kraj Smokvice pronašao ga je 1864. godine težak Marin Tomašić Barbaca. Dopao mu se pa ga je presadio u svoj vinograd, a potom i rasađivao te dijelio susjedima. Danas, 151. godinu poslije, Ljubo, koji je enolog poput Antonije Mrgudić, Pošip Kunjas (desno gore) radi od grožđa sa starih čokota, vino njeguje u velikim drvenim bačvama, protivno modi koju propisuju velike vinarije da sva moraju biti svježa, bez karaktera i nalikovati jedno na drugo, te osvaja nagrade na svim ocjenjivanjima na kojima se pojavi.
Igor Radovanović (31) treći je mladi enolog, štoviše i savjetnik u desetak vinarija, koji je predstavio rukatac Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Radovanović iz korčulanske Smokvice. Riječ je o sorti poznatijoj pod imenom maraština. Ona spada u veliku obitelj malvazija kojih je širom Mediterana više od 50. Svima je draga naša autohtona malvazija istarska bijela, a samo su neki uživali u dubrovačkoj malvasiji, koja se u Italiji uzgaja pod imenima malvasia delle Lipari, i Greco di Gerace, a u Španjolskoj kao malvasia di Sitges. Maraštinu ili rukatac u Italiji zovu malvasia lunga ili malvasia del Chianti. Chianti je danas glasovito toskansko crno vino od lokalne sorte sangiovese, no nekad se u njemu miješalo crno i bijelo grožđe, a punilo se u debeljuškaste opletene boce, iz kakvih je vinske bućkuriše pio Superhik, slavni negativac iz stripa Alan Ford.
Rukatac se kod nas stoljećima koristio za proizvodnju slatkih prošeka, no odnedavno ima i izvrsnih suhih vina koje odlikuju nježni cvjetni mirisi te paleta okusa u kojima se izmjenjuju ugodni kiselost, slanost, slast i gorkoća. Ta gorkoća odlika je i grka, vina kojim će se danas hvaliti Frane Milina Bire iz Lumbarde na Korčuli. Ma on se neće hvaliti jer je samozatajan, ali svaki gutljaj njegova vina nagrada je onome tko ga kuša, a pohvala onome tko ga je napravio. Grk Bire lakoćom je osvojio 91 bod od maksimalnih 100 na Vinskim zvijezdama, najstrožijem ocjenjivanju vina u Hrvatskoj, a to sjajno, kompleksno i zrelo vino s mirisima suhih smokava, rogača i mediteranskog bilja brzo osvaja svakoga tko ga kuša.