Došao sam točno, a svi su već bili tamo. Na šanku, naravno. Domaćin Ivan Jug kao da je znao, a mislim da nije, ponudio mi je taj fini Friulano vinarije Torre Rosazza koji me oduševio u prosincu. Počeo sam ga hvaliti, a Vito je odmah rekao da on ne pije to, nego Voglar, taj prekrasan sauvignon iz istoimenog vinograda južnotirolske vinarije Peter Dipoli. I još se pohvalio kako je točno odredio godinu. Iznimno svježe vino nije bilo nimalo mlado – berba 2010. – ali je očaravalo. Što je Suhi pio ne znam, ali siguran sam da ni njegovo nije bilo loše. Tako je, pozdravom vinu, u Bistrou Apetit počeo izvanredni višesatni ručak s prekrasnim malim zalogajima i još ljepšim velikim vinskim čašama. Velikim po dimenzijama i sadržaju.
A kad smo sjeli za stol, krenulo je pjenušavo. Bouvet Ladoubay Brut Zero, pravi muški “šampus” iz doline Loire, iz vinograda Saumur, chenin blanc i shardonnay odležani u bačvicama. Prva je čaša bila “na suho”, a uz drugu je stigao “Pozdrav iz kuhinje”, svježa kozica na emulziji od maslinova ulja uz koju smo se igrali i s dva aceta balzamica, pa birali koji bolje pristaje svježim repovima tih nježnih račić. Pozdrav dobrodošlice za stolom Apetitova chefa, Firentinca Gregorija Manuccija, bio je ravan pozdravu dobrodošlice Apetitova sommeliera Ivana na šanku. I nastavilo se u tom tonu. Isprva revijalno, sa sirevima na kremi od krušaka i Sancereom Les Quarterons 2011. Sebastiana Riffaulta, pa tatarom od palamide u kojoj je prekrasan dodatak bio nježni mladi luk, podloga majoneza od wasabija i soje, a prilog Coronica malvazija 2013. Druga runda, topla, odnosno kuhana krenula je juhom od luka zapečenog u soli, nastvljena agnolottima od pilećih jetrica i capellaccima punjenim sježim lososom i koječim drugim na emulziji od maslaca i senfa. Chablis Christian Moureau 2012. bio je ugodno društvo i domaćim tagliatelama s goveđim repom, na prijelazu prema krešendu za koji su zaslužni bili juneći obraz s kremom od celera i glazranim povrćem, 40 dana odležani ramstek na umaku od kapara i inćuna i još jedno ugodno iznenađenje, Carolina 2010., odnosno Jakončić rdeče s Goriških brda. I kad su se spomenula Brda, priča je došla do Marjana Simčiča koji je telefonski odobrio “odstrijel” Merlota Opoke 2007, uza sireve s muštardama od luka i višnje. Pala je i putna naravno. Uz veselje i želje da se lijepi susret što prije ponovi.