Imamo osam vinarija koje na godinu pune više od četiri milijuna boca. Najviše se prodaje u Italiji, ali izvozimo u 30 zemalja svijeta. Imamo 150 etiketa, no taj broj ćemo smanjiti na 70. Želimo u svakoj vinariji zadržati samo lokalne sorte, rekao je Francesco Riccardi predstavljajući poljoprivrednu grupaciju Genagricola koju je 1852. osnovala osiguravateljska kuća Generali. Cijela grupacija ima 26 farmi koje se na 10.000 hektara bave ratarstvom, među ostalim kulturama i rižom, voćarstvo, povrtlarstvom, proizvodnjom energije iz biomase te stočarstvom. Uzgajaju i bufale, europske bizone od čijeg se mlijeka radi najcjenjenija mozzarella, koja u nazivu nosi pojam “di bufala”, a u Italiji je i zemljopisni zaštićen slično kao što su zaštićena vina.
Vinski dio grupacije izdvojen je 2004. u posebnu tvrtku Le Tenute di Genagricola, a tijekom njezina predstavljanja Riccardi je na kušanje ponudio tri pjenušava vina Tenute S. Anna, koja je već sedam godina na hrvatskom tržištu, te dva mirna vina vinarije Torre Rosazza.
Poput finog soka od bazge mirisao je Prosecco Millesimato Tenute S. Anne. Millesimato znači da je vino mlado, ovo je bilo iz berbe 2014. (!), a pili smo ga već početkom prosinca. Okus mu je bio poput sočne jabuke. Slijedio je zreli prosecco Cartizze Superiore. Godine berbe nisu navedene, no Riccardi je rekao kako je riječ o 2011. Vino je ozbiljnije i s više neprovrelog šećera, no ta se slatkoća nije toliko osjećala, dala mu je samo punoću.
Prosecco je ime pjenušavih vina sjeveroistočnih talijanskih vinskih regija Veneto i Friuli-Venezia Giulia, a to je i neformalni naziv sorte grožđa od koje se proizvodi. Pravo ime joj je glera, a najviše ga proizvode oko gradova Conegliano i Valdobbiadene, sjeverno od Trevisa.
- U proseccu te sorte mora biti 85 posto. U našim ga vinima ima 100 posto, i to samo iz vlastita uzgoja. Otkupa nema – ponosno je rekao Francesco Ricardi pa ponudio i pjenušac koji nije prosecco. Riječ je o slađem, desertnom vinu Moscato aromatico Dolce s devet posto alkohola i 40 grama neprovrelog šećera. Mirisno grožđe je iz regije Colli Euganei, jugozapadno od Padove.
Uživanje u ovim mjehurićima bilo je poput slušanja kancona, a istinski su oduševile dvije velike operne arije.
Prva je Friulano Torre Rosazza, bijelo vino izrazite mineralnosti čiji okus iznimno dugo traje u ustima a svaki gutljaj zove na još jedan. Sorta je nekadašnji tokai friulano, koja raste s obiju strana talijansko-slovenske granice, a donedavno ime joj je zabranjeno 2007. jer je sličilo mađarskom Tokajcu. Talijani je zovu friulano, Slovenci sauvignonasse, a u dalekom Čileu ga sade kao sauvignon vert ili zeleni sauvignon. Ima sličan oblik grozda kao sauvignon blanc (bijeli), no to im je jedina veza. Drugo veliko vino od lokalne sorte sjeveroistočne Italije je Pignolo Torre Rosazza 2009. Vino ugodnih, mekih tanina odležalo je najmanje dvije godine u bačvicama, ima izražen miris višanja, osjećaju se i začini, a okus mu je pun, ali ne pretežak. Štoviše, vrlo se lako pije i u njemu bi se moglo uživati satima čak i bez jela.
I uz jelo je, međutim, bio odličan. Poput ostalih vina. Belizar Miloš, kuhar i suvlasnik zagrebačkog restorana Agava, spremio je zalogaje koji su vina fantastično upotpunili. Oduševila je već prva kombinacija, focaccia, odnosno pogačica sa sušenim rajčicama uz mladi prosecco Tenuta Santa Anna Millesimato. Mousse od kravlje skute s crnim istarskim tartufom dobro se složio s jačim i zrelijim proseccom S. Anna Cartizze Superiore, a rižot od buče i jadranskih kozica s krokantom od paškog sira bio je odličan par vinu Torre Rosazza Friuliano 2013. Onaj prekrasan crnjak Torre Rosazza Pignolo 2009. odlično je upotpunio odležani ramstek u redukciji od vina s lisičarkama, kupinama, malinama, a spumante Tenuta S. Anna Moscato aromatico Dolce fino je “zasladio” panna cottu s kestenima i želatinom od muškata.