Smiješno je reći, ali desetorici kušača, enologa, vinara, vinskih trgovaca, sommeliera i specijaliziranih novinara bilo je na radionici o slovačkim vinima u Samoboru lakše popiti deset butelja iz Slovačke nego zapamtiti imena sorti od kojih su nastale sorte koje su dala ta vina. Riječ je o križancima, dakle, novim sortama koje su nastale prirodno ili ih je stvorio čovjek, a Slovaci im već desetljećima posvećuju puno vremena i novca jer žele dobra vina s obzirom na to da im je klima u pravilu prehladna za najpoznatije svjetske sorte. Tako su stvorili ili preuzeli iz susjednih država bijelu sortu devin, od traminca crvenog i veltlinca crvenog te crvene sorte alibernet (alicante Bouschet i cabernet sauvignon), neronet (lovrijenac, portugizac, alibernet) ili dunaj. Potonji je križanac križanca divljih loza vitis riparia i vitis labrusca sa sortama muškat Bouschet, što je vjerojatno križanac muškat hamburga i alicante Bouscheta te lovrijenca, a to su sorte europske loze vitis vinifera koja daje gotovo sva nama poznata vina. Bilo je, naravno, puno smijeha kod “računanja” tko se, kad, s kim i koliko puta morao “poseksati” da bi ova vina danas bila u bocama, no bilo je i puno zadovoljnih uzdaha i osmijeha nakon kušanja.
Tako je počelo već s odličnim, školski čisto napravljenim prvim vinom, devinom berbe 2012. vinarije Vinidi u kojem je miris traminca ostao vrlo nježan, taman da začini veltlinac s kojim je iskrižan. Vino bi odlično pristajalo uz umjereno začinjenu kinesku hranu. Svidjelo se i svježe, fino čisto vino neronet vinarije Chateau Modra koja je prilično poznata i izvan Slovačke, a ponajbolje među svih deset bila je Nitria iz istog podruma. To vino nije križanac, nego mješavina sorti, vjerojatno je riječ o sortama cabernet sauvignon i lovrijenac.
Te crvene sorte vinarija ima posađene u regiji Nitria, a o čemu je točno riječ, ne zna se jer na butelji nije službena etiketa, nego improvizirana, nalijepljena samo za ocjenjivanje. Puna i sočna kapljica ima fini dodir drveta te je odlično pristajala uz nježan perkelt od janjetine kojim nas je počastio domaćin, samoborski vinar i ugostitelj Marijan Žganjer. Malo ljudi zna da je i dio slavne mađarske regije Tokaj u Slovačkoj i baš iz tog dijela, iz vinarije Ostrožovič koja u Slovačkoj, veličinom i kvalitetom znači kao otprilike kod nas Krauthaker, stigla su dva furminta. Berba 2011. zrelo je vino koje vrlo lijepo stari i još će nekoliko godina nesumnjivo dobivati nosu i nepcu ugodnu patinu. Ostrožovičev Furmint berbe 2003. samo je star, bez ugodnih osjeta koje bi takvo vino trebalo imati. Još je u gorem stanju bijeli pinot iste berbe i istog proizvođača. Da bijeli pinot može dugo živjeti, dokazao je ubrzo “uljez”, godinu dana starije vino iste sorte plešivičkog vinara Zdenka Šembera. To je bila sasvim druga priča.
Vino ima sasvim čiste miris i okus te za 12-godišnjaka je nevjerojatno živo. Mnogi su se nasmijali vidjevši da na etiketi piše Bijeli pinto, ali to je zato što Šember nije imao zaštićeno zemljopisno podrjetlo za to vino pa ga nije smio nazvati imenom sorte. I pinot je postao pinto.