Više od 100 mirnih i pjenušavih, suhih i slađih, slabijih i jačih ružičastih vina moglo se kušati u Muzeju Mimara na Pink Dayu, festivalu roséa koji je drugi put organizirala udruga Žene i vino (WOW). Kako dobro takva vina putuju kroz vrijeme, što je ljepši način za reći da stare, pokazala je istarska vinarija Roxanich. Počelo je s vinom berbe 2012. koje se zove Rožica. Ime je kombinacija prezimena vlasnika Mladena Rožanića te istarskoga dijalektalnog naziva za malu ružu, ali i ružičasta vina. Ova mješavina borgonje i terana atipična je za vinariju poznatu po odležanim vinima jer je svježija. Takav je i Rosé 2009. napravljen samo od borgonje. Mnoge je oduševio razigranošću i mladolikošću. Berbe 2008. i 2007. drukčijeg su karaktera, fina, posebno 2008., ali mirnija vina koja odaju dojam veće snage od prva dva. Da ih kušaju u mraku, složili su se neki, mislili bi da su to crvena vina, a ne ružičasta.
Austrijanci, poznati po odličnim bijelim vinima s obala Dunava uzvodno od Beča te crvenima iz vinograda kraj Nežiderskog jezera južno od glavnoga grada, došli su sa samo četiri roséa i napravili pravi spektakl. Stefanie Lobner iz udruge Premium Estates of Austria duhovito je i zabavno vodila kušanje ružičastih pjenušaca Sattlerhof i Cuvée Katherina te dva mirna roséa glasovitog Freda Loimera, a kad je vina ponestalo, kapaljkom je, u porculanskim žličicama, posluživala fantastične octove Aloisa Göllesa od malina, rajčice i višanja. Kiselost tih začina ublažila je grožđanim sokovima, bezalkoholnima, naravno, među kojima je jedan bio pjenušav.
A inače na sajmu ugodna iznenađenja bila su dva bijela vina s “ružičastim” tonom od sivog pinota koji ima tamnu kožicu pa daje vina nalik na rosée ako se nekoliko sati bobice ostave u moštu. Takvim se “sivcem”, prilično snažnim vinom primjerenim tamnijemu mesu s roštilja, predstavio samoborski kralj bermeta Toni Filipec. Donio je i pravi rosé Tia. Od frankovke je, s ostatkom šećera, a ime je dobio prema Tonijevoj kćeri. Može biti odlična pratnja parfe kolačima, voćnom sladoledu, pa i mirisnim jagodama.
Veliki slovenski vinar Aleš Kristančič Movia također je iznenadio sivim pinotom Ambra 2011. Alešova kći Ela i obiteljska prijateljica Polona Petrovič ponosno su predstavljale “svježe” vino vinarije poznate po višegodišnjem čuvanju boca u podrumu. Kožice su u posebnim mrežicama bile tri dana uronjene u sok. Tako, pojasnila je Polona, vino nije postalo pretamno nego je ostalo boje ambre, neprobavljivih ostataka lignji u probavnom traktu ulješura. Ambra ima, dakle, lagano ružičastu boju po lignjama, ali miriše vrlo fino pa se koristila u proizvodnji parfema. Na nju lijepom bojom i finim mirisom podsjeća i ovo koje bi na tržište trebalo stići tijekom godine. Aleš ipak još nije odlučio kad.
Gospodine Ivo, dojadili ste i bogu i ljudima s tim moviom. da je tako veliki vinar kao što ga prikazujete, ne bi s “muštrom” obilazio vašare po Hrvatskoj. Bosni i Srbiji