Zlatan Plavac Grand Cru 2009. stoji 24 eura u Muzeju vina u slovačkom Prešovu. To je 20-ak kuna manje nego u vinoteci našeg Vrutka. Nije baš dovoljno jeftinije da se zaputi u taj slovački gradić, višestoljetno trgovište vinima u kojem se već 18 godina početkom lipnja održava međunarodno ocjenjivanje, ali lijepo je znati da su hrvatska vina uvrštena u muzej.
Slovaci traže da proizvođači koji žele sudjelovati na ocjenjivanju pošalju šest butelja, a za ocjenjivače su sasvim dovoljne dvije. Ostatak spremaju u taj lijepi mali muzej od 500-tinjak “kvadrata” ispod stare gradske vijećnice. Dosad su skupili više od 2000 etiketa, a kako pojedinih vina ima više, u muzeju je više od 10.000 boca. Osim Plenkovićeva Zlatnog plavca, od naših su vinara tu Matuško s Pelješca, PZ Svirče s Hvara, Kalazić iz Baranje, Vrsaljko iz Nadina…, mahom osvajači zlata prošlih desetak godina.
Osim vina, u muzeju su izloženi i stari vinogradarski alati, iscrtane i pojašnjene slovačke i češke vinorodne regije te predstavljene nove sorte grožđa koje su Slovaci desetljećima križali jer one međunarodne u njihovoj hladnijoj klimi nisu dale očekivanu kvalitetu. I ne samo Slovaci. Uostalom i na ocjenjivanju u Prešovu najveću je ocjenu dobilo jedno od takvih vina, iskrižano sredinom prošlog stoljeća iza željezne zavjese, u Odesi u Ukrajini. Riječ je o alibernetu, križancu cabernet sauvignona i alicante bouscheta. Potonja je sorta već i sama križanac petit bouscheta i grenacha, stvorio ju je Francuz Henri Bouschet 1865. godine. Alicante bouschet je iznimno rodan. Daje čak 30 tona po hektaru, no uz takav prinos vina, naravno, neće biti fina. Štoviše, uglavnom su opora, tvrda i neskladna. Sorta ima jaku boju pa je zbog toga vinari vole miješati s drugim, bljeđim crvenim sortama.
Hrvatsku je predstavljalo troje sudaca te jedno vino, međimurska mješavina crnih sorti koja se nije pozlatila. Zato je sutkinja Ivana Puhelek, znanstvena novakinja sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, bila neprijeporna zvijezda Prešova. I ne samo zbog šarma. Vinska kraljica iz 2010. godine počastila je organizatore i kolege suce vinima koja i sama proizvodi u obiteljskom podrumu u Gornjem Psarjevu kraj Svetog Ivana Zeline. Hrabro je na međunarodnu scenu iznijela kraljevinu, kapljicu koju mnogi podcjenjuju, a zbog niskih alkohola, nježnih atroma i ugodne kiselosti je pravi izbor za vruće ljetne dane. Donijela je i suhi sauvignon, vino koje je perjanica vinarije, a još ga uvijek potpisuje otac Stjepan Puhelek Purek te polusuho vino kasne berbe od iste sorte znakovitog imena: Vino prve hrvatske vinske kraljice. Tu je titulu 2002. ponijela Ivanina sestra Nataša i nakon proglašenja napravila “kraljičino” vino. Nakon Natašine udaje i preseljenja Ivana ga je preuzela, kao i osvježavajući pjenušac Kraljica, napravljen samo od kraljevine.
Ta vina nisu ušla u prešovski muzej, ali sigurno jesu u uspomene ocjenjivača i organizatora ove priredbe.