Veselo su se nasmijali Angela Marin Lozano i njezin brat Ignacio na pitanje koliko stoji butelja njihova vina Buque de Medina i odgovorili: “Euro i pol kod nas u podrumu”. Euro i pol je 11,5 kn, a za to se kod nas može kupiti litra piva. Čak i u rinfuzi pristojno bijelo vino stoji nekoliko kuna više. A ovo crno vino vinarije Ignacio Marin iz regije Aragon nedaleko od Zaragoze više je nego pristojno. To je mješavina svešpanjolske sorte tempranillo, aragonske izvorne sorte grenacha te carinene. Potonja loza nosi ime sela iz kojeg je vinarija. Ondje je i nastala, tvrde Španjolci, a svijet je poznaje pod francuskim imenom carignan. Mlado i svježe vino izvrsno bi pristajalo uz roštilj u ove tople proljetne dane. Dvije je godine starije vino Gran Status, crvena mješavina istih sorti koju Angela i Ignacio opisuju kao uspjelu kombinacija lokalnoga, regionalnoga i nacionalnoga grožđa. Odležalo je dva mjeseca u američkom i francuskom hrastu. To na sjeveru Španjolske zovu roble, odnosno dodir hrasta, kad drvo samo začini vino, a ne prekrije mu voćne arome. Takvo vino prilično je ozbiljnije, podnijet će i ozbiljnije crveno meso, a i skuplje je. U podrumu butelja stoji gotovo 14 kuna (1,82 eura). 
Za 25 kuna kod Angele i Ignacija može se kupiti Marin berbe 2008. Vino nosi obiteljsko prezime, što govori koliko su ponosni na njega, a prije dvije godine osvojilo je priznanje “Best in class” (najbolje u klasi) na velikom ocjenjivanju International Wine and Spirit Competition u Londonu. Vinogradi su stari 65 godina i to mu zbog dubokih korijena koji izvlače ono najbolje iz zemlje daje poseban okus. Zrelo, puno, sočno, a i dalje voćno, s baršunastim taninima, odlično će pristajati bifteku. Skupo vino ove vinarije je Baron de Lajoyosa 2005. Iste su sorte, ali radi se samo od najboljih berbi i 24 mjeseca odležava u drvenim bačvicama te godinama u boci. Ova kapljica za posebne prilike stoji 53 kuna! Kad je rade, imaju oko 300.000 boca na godinu, a u Španjolskoj ju je gotovo nemoguće kupiti. Vinarija izvozi više od 90 posto vina. Uskoro, 1. srpnja, otvorit će im se i novo, malo hrvatsko tržište. Cijene će, pojasnili su hrvatski trgovci vinima, biti otprilike dvostruko veće od navedenih. I takva će vina kod nas biti odlična prilika. Presjekom ponude jedne vinarije lakše je prikazati španjolsku vinsku scenu nego opisivati stotine vina kušanih tijekom tri dana španjolskoga nacionalnog sajma Fenavin u Ciudad Realu. “Crnjaci” su najveća španjolska prijetnja našim proizvođačima jer su Hrvati iznimno vjerni domaćim bijelim vinima, a pjenušce i slatka vina piju malo. No i tu Španjolci imaju što ponuditi. Slatka vina uglavnom stižu s juga, iz okolice Jereza, gdje se od sorte pedro ximenez rade šeri i ostala desertna vina. Čak i u pjenušcima, koje zovu “cava”, što na katalonskom znači “podrum”, izbjegavaju chardonnay, glavni sastojak pravih šampanjaca. Katalonci rabe sorte parelladu, macabeo i xarel.lo. Potonjoj je sorti ime teško zapisati i gotovo nemoguće izgovoriti, no pjenušce u kojima dominira je lako piti – i kupiti. Stoje od tri do deset eura, a taj najskuplji iz šampanjere Canals Nadal u okolici Barcelone je berba 2005. I izvrstan je.
Vino.hr online vinoteka