Pitanje je bi li John Fitzgerald Kennedy ikad postao predsjednik Sjedinjenih američkih država da slavni engleski gusar Francis Drake nije poslužio krumpir 4. travnja 1581. na ručku na svom brodu, na koji je pozvao i kraljicu Elizabetu I. Englezi Drakea, koji je svojim razbojničkim pohodima zaslužio i titulu sir, smatraju otkrivačem krumpira, no puno je vjerojatnije da je taj ukusni gomolj pronašao na nekom brodu koji je opljačkao. Prvi Europljani koji su vidjeli krumpir bili su španjolski osvajači Južne Amerike kojima je zapovijedao Francisco Pizzaro. 
On je između 1531. i 1533. osvojio carstvo Inka. Zadivila ga je biljka lijepih listova i ružnog korijena pa ju je ponio kući. Ponio je i malo sušenog krumpira koji su Inke pripremale za zimske dane. Darovao ga je mnogi velikodostojnicima u svojoj domovini, a 1566. španjolski kralj Filip II. paketić krumpira poslao je bolesnom Papi Piju IV. sa željama za što bržim ozdravljenjem. Krumpir je nekako došao i na francuski dvor te u Belgiju, a na sebi svojstven način do njega je došao i gusar Drake. Bio je odlična namirnica tijekom dugih putovanja brodom. Vreću krumpira poklonio je Drake i sir Walteru Raleighu koji ju je odnio u Irsku i posadio na svom tamošnjem imanju. Dobro je uspio i Ircima uskoro postao prava blagodat. U toj vlažnoj zemlji teško je bilo uzgojiti žitarice, a skrumpirom nije bilo problema. Od početka 17. stoljeća, kad su ga počeli ozbiljno uzgajati, do početka 19. irska se populacija utrostručila i gladi je nestalo. Sve dok se, zimi s 1845. na 1846., nije pojavila gljivična bolest zbog koje su krumpiri istrulili. Nastala je katastrofa kao u Dalmaciji nekoliko desetljeća kasnije kad je filoksera poharala vinograde. Svi Dalmatinci koji su živjeli od prodaje grožđa iselili su u Kaliforniju, Australiju i Novi Zeland, a Irci, pedesetak godina ranije, od gladi su bježali na istočnu obalu SAD-a. Tamo je, na švercu alkohola, pa Irci su uostalom, uvijek voljeli popiti, nastalo carstvo oca najpopularnijeg američkog predsjednika. Osim Iraca, uzgoj krumpira objeručke su prihvatili Nijemci, a u kontinentalnu Hrvatsku ovaj ukusni gomolj donijeli su Česi s kojima smo tada bili u zajedničkoj državi. Poljaci i Rusi nisu ga samo jeli, nego su od njega pekli i votku. Krumpir uglavnom dijele prema mjesecima u kojima rodi. Rane sorte na obalama Sredozemnog mora iskapaju se već od kraja veljače pa sve do kolovoza. Srednje rane sorte vade se u kolovzu, a kasne sorte od rujna. To je i najbolji krumpir za čuvanje tijekom zime.
Krumpir je vjerojatno jedina namirnica od koje se može napraviti cijeli obrok s pet sljedova. Pogačice od naribanog krumpira, s lukom i jajima ispržene na ulju mogu biti slana grickalica za predjelo, a mogu se premazati i finim pekmezom, pa će poslužiti kao doručak ili međuobrok. Obična juha od krumpira jedna je od najjedostavnijih za pripravu, a vrlo ukusna, no poigravši se s dodacima i začinima, to može biti i puno ozbiljnije jelo. Na ulju se poprže luk i komadići slanine, pospe se brašnom, promiješa i zalije mlijekom te zajedno prokuha. Tad se dodaju krumpir i pastrnjak, lagano kuha pa ubace i listovi špinata. Potom se začini i posluži vruće.
Bezbroj je salata od krumpira. Najjednostavnija je ona samo s lukom, no dodati se mogu jaja, kobasice, slanina, šunka, bilo koje svježe povrće, tunjevina, račići, inćuni, masline, gljive, jabuke, svinjetina, govedina… Pa zamiješati fini senf ili majonezu i kapnuti maslinova ulja.
Krumpir je savršeni prilog uz meso, a majstori roštilja mogu se i njime poigrati. Krumpir narezan na tanke ploške slože na dvostruku aluminijsku foliju, na krumpir poslože kolutove luka, stave komadiće maslaca, poškrope vinom i juhom, naribaju malo sira pa rubove folije podignu da tekućina ne iscuri. Sve to stave na rešetku roštilja i peku dok krumpir ne omekša. Podsjeća malo na onaj naš francuski krumpir, no manje se kuhinja uprlja. 
Iz francuske, ali iz njenog njemačkog dijela, Elsacea, stiže i prekrasno jelo backeoffe (lijevo koje su žene radile ponedjeljkom. Taj je dan bio namijenjen pranju rublja pa su kod kuće pripremile hranu u glinenoj posudi i odnijele je u pekaru. potom bi prale rublje i po povratku s rijeke pokupile ispečeno jelo. A još bi u nedjelju uzele tri vrste mesa, narezale na kockice i s nasjeckanim lukom češnjakom i peršinom stavile u posudu te dodale vino i začine. Do ponedjeljka su se svi okusi fino proželi i tad bi na dno one glinene, danas bi rekli vatrostalne, posude složili red krumpira, pa red mesa, pa red luka. Sve bi prelile onom marinadom u kojoj je bilo meso, a pekar bi to pekao oko dva sata.
Krumpir se može i nadjenuti, primjerice tunjevinom. Veći krumpiri dobro se operu i posuše, slože na lim i peku u pećnici oko sat vremena. Za to vrijeme tunjevina se usitni vilicom, kuhani kukuruz ocijedi te se oboje izmiješa s majonezom i kiselim vrhnjem. Pečeni krumpiri zarežu se odozgo, malo rašire te se među dvije polovice utisne smjesa i sve pospe vlascem. O kolačima s krumpirom najteže je pisati. Svakakvi se deserti mogu napraviti i od krumpirova tijesta, samo treba pustiti mašti na volju. Torta od krumpira i višanja može biti putokaz…
I na kraju, što popiti uz jela od krumpira? Ovisi s čime se krumpir priprema. Uz pogačice ili tortilje lijepo će prostajati rajnski rizling, a ako se koristi više različitih začina dobar će bit ii neki suhi traminac. Krumpirova juha sa slaninom tražit će chardonnay, a krumpiru izmiješanom s više vrsta povrća prava će pratnja biti neki snažniji sauvignon zatajnijeg mirisa. Uz klasični fancuski krumpir, u kojem je zapečena slanina ili kobasica, pristajat će merlot, a uz okruglice od krumpirova tijesta sa šljivama ili marelicama neki lagani, ali slađi muškat.
Vino.hr online vinoteka