Stigla je iz Zagorja domaća guska za Martinje, no najavilo se dobro društvo koji tjedan prije, pa je i ona nastradala. Punjena vlastitim jetricama te kestenima, s knedlama od staroga kruha i s kiselim zeljem kao prilogom. I malo mlinaca za one koji ne vole knedle. Počeli smo je jesti uz Nadinsku ranu 2009., vino koje smo prošli tjedan hvalili na ovim stranicama. Ta je mješavina syraha i merlota bila preelegantna za hranu slanih, slatkih i kiselih okusa. Otvorili smo Plavac mali 2007., Korta Katarina, no ni to nije bilo dovoljno divlje. I ne biste vjerovali, umjesto tih vina čije butelje stoje 80, odnosno 200 kuna, uza zagorsku je gusku savršeno sjeo portugizac iz rinfuze. Vino koje stoji 20 kuna po litri, ovogodišnje, naravno, s Plešivice, iz podruma Damira i Dragice Režek. I iz malih okruglih čašica na stalku. Otišla guska, otišlo vino, ostalo samo veselje. I Martinje, koje se slavi ovaj vikend, prava je prilika za veselje, a guska je tradicionalno martinjsko jelo. Guske su krive što je Martin postao biskup. Otac mu je bio vojnik pa je nakon rođenja u današnjoj Mađarskoj 316. ili 317. živio širom Europe. Isprva kao vojnik, uostalom i njegovo je ime izvedenica imena rimskog boga rata Marsa. Razvojačio se i vratio u tadašnju Panoniju, gdje je počeo raditi kao egzorcist. Posao ga je odveo u Francusku, u Tours, i tamošnji mu je biskup naložio da osnuje samostan. To je htio izbjeći pa se sakrio među guske. One su, međutim, počele gakati i odale ga. Zato im se, valjda, danas osvećuju svi poklonici sv. Martina. On je poslije postao biskup koji je život posvetio siromašnima. Umro je 8. studenog 397., a na pokopu 11. studenog bile su tisuće redovnika i redovnica te deseci tisuća seljaka i siromaha. Siromasi ga štuju jer je,prema legendi, još kao vojnik uz rub ceste ugledao promrzlog starca u poderanim krpama. Mačem je odsjekao polovicu svog crvenog plašta i njime zaogrnuo starca. Te noći Martinu se u snu javio Isus, kojeg još nije ni poznavao, i zahvalio mu se što ga je zaogrnuo polovicom svojeg plašta.
Sveti Martin zaštitnik je Francuske, u kojoj mu je posvećeno 3667 crkava i kapelica. U Hrvatskoj je zaštitnik Dugog Sela, Belog Manastira, Virja i Čepinskih Martinaca. Kao zaštitnika slave ga vinari, vinogradari, vojnici, konjanici, izliječeni alkoholičari, uzgajivači konja i gusaka, Švicarska papinska garda… U martinjskim obredima često se kaže kako se mošt krsti “u ime Bakhusa, boga vina, i njegova sina svetog Martina”. A u Križevačkim štatutima, po kojima se mošt najčešće krsti u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, jasna je poveznica i s egzorcizmom kojim se najveći vinski svetac bavio.
– Je l’ istina, da si obsjednut svakakvimi nečistimi duhovi, u tebi je osa i pčela, muha i mušica, žaba i mrava, pauka i skakavca, crva i puževa i svakakvoga drugoga lizaćega i plazećega, letećega i puzećega, skakajućega gada i smrada – tako domaćin pita na početku krštenja, a kum, u ime mošta, potvrđuje da je to istina te obećaje da će se okaniti svoje “naprasite i zločeste čudi kojom nagoni ljude na svađu, po cestah ih valja, u grabe baca, glave im lupa i u želucu im se svađa”.
Obred krštenja mošta uobičajeno se provodi u odorama biskupa i ministranata, na što se Crkva ljuti jer običaj naziva poganskim. Ne ljuti se ipak toliko da bi ovu, prije svega veselu, priredbu pokušala zabraniti.
Sveti Martin prvi je svetac prema vinskom kalendaru koji počinje kad se počnu piti mlada vina. Bjelovarski karikaturist Branko Medak već godinama izdaje erotski vinski kalendar koji zbog Martinja počinje sa studenim. Iako se na Martinje krsti mošt, vino se počinje piti na Svetog Andriju – 30. studenog.
Sveti Vinko, 22. siječnja, označava početak radova u vinogradima. S trsa se odrežu dvije-tri rozgve, nose kući i stave u vodu pa se gleda kad će propupati. Na Jurjevo, 23. travnja, sadi se loza te okopavaju vinogradi, a na Ivanje, 24. lipnja, trsje se drugi put okopava te povezuje i plijevi. Na Svetog Bartola, 24. kolovoza, u vinograd se stavljaju strašila za ptice, a na Miholje, 29. rujna, nekad je počinjala berba. Danas počinje i mjesec dana prije, na Bartolovo.