Prvi put mi je boja “pobjegla”, a onda sam ga namjerno počeo raditi tamnijeg, smije se plešivički vinar Drago Kurtalj držeći čašu sivog pinota 2009. bakrene boje.
- Nije bakrena, to je boja starog zlata – ispravlja opis i smije se prinoseći čašu svjetiljki da se bolje vidi. Nije važno kako se ta boja opiše jer doživljaj može biti subjektivan, ali kvaliteta ovog vina je sasvim objektivna.
Za razliku od “običnih” sivih pinota, koji pristaju uz finu ribu ili tjestenine sa svjetlijim umacima, ovaj će biti odličan za uskrsni ručak, čak i ako se pripreme janjetina ili patka. Pun je, čvrste kralježnice i poprilično “razigranih” rubova. Struktura mu se može usporediti s maticom planinskog potoka koja postojano prolazi između stijena, ali djelomično i udara u njih pa i za sunčanih dana stvara privid kiše i obveznu dugu.
Topla 2009. ovom je vinu dala slast. Ima 14,1 posto alkohola i sedam grama neprovrelog šećera. Pravi trenutak berbe osigurao je svježinu jer vino i danas ima 5,2 grama kiselina po litri pa se može deklarirati kao suho unatoč popriličnom ostatku šećera. To vino, u buteljama koje su bile “začinjene” s nekoliko kapi crnog pinota, osvojilo je zlatnu medalju na ocjenjivanju u kategoriji ružičastih (rosé) vina.
Na sličnom je tragu i Kurtaljev mladi “sivac”, prošlogodišnje berbe. Boja mu je “mrvicu” slabija, ali alkohol je ponovno oko 14 posto. Kiseline su čak i malo jače, oko 5,5 grama po litri, što je poprilično za sivi pinot, sortu koja rano zrije.
Ovaj “mladac” ima i deset grama zaostalog šećera, no slatkoća mu se manje osjeća nego u dvije godine starijeg brata. Još je, naravno, mladalački razbarušen, no na jesen će biti pravi izbor za jača mesna jela.
Vrlo sličan sivi pinot radi zagrebačka obitelj Jakovac u Erdutu. Tamo su naslijedili vinograde i sasvim ih obnovili nakon mirne reintegracije Podunavlja.
Njihov sivi pinot bojom podsjeća na Kurtaljev mladi, a ima 14 grama šećera koji je podjednako dobro uklopljen pa vinu daje više punoće nego slatkoće. I njima je boja “pobjegla”. Bila je to, kažu, prva berba s mladog trsja pa se nisu dobro pripremili za nju. Treba vidjeti kakav će sivi pinot imati kad se za berbu dobro pripreme. Sigurni su da će zadržati tu jaču boju jer im se takvo vino svidjelo bez obzira na to što ljudi koji ne poznaju sortu često pomisle kako je riječ o pogrešci pri vinifikaciji.
A nije. Sivi pinot klon je glasovite burgundske sorte crni pinot. Teoretski spada u bijelo grožđe, no zrele bobice su tamne, sivoplave boje. Već tijekom transporta grožđa od vinograda do vinarije slučajno istisnuti sok može povući jaču boju iz tamnih kožica bobica. Tko želi, a sve više štovatelja ove sorte od vinara to i traže, može ga dodatno macerirati nekoliko sati do pola dana.
Takvo vino imat će boju starog zlata, bakra ili čak biti narančasto. Iz kožica grožđa povući će i proantocijanidinske tanine koji vinu daju i mogućnost duljeg odležavanja. A čovjeku koji takvo vino umjereno pije, daju antioksidanse koji čiste krvne žile, sprečavaju arterosklerozu i srčane udare te smanjuju masnoće u krvi. Novija istraživanja pokazuju da sprečavaju i pojavu tumora. Pijuckanje sivog pinota sigurno spada među najugodniju preventivu spomenutih bolesti.
Vino.hr online vinoteka