U veljači se, kažu, mačke tjeraju. U veljači njihova “tjerališta” smrde po mačjem urinu. A po mačjem urinu trebali bi mirisati ponajbolji sauvignoni. Zato u ovom prijedlogu top pet vina za veljaču predstavljamo ona koja rade pravi mački, vinari koji, u prenesenom značenju, ne pišaju u vino nego ga proizvode onako kako Bog zapovijeda. Većina od njih rekla bi da ga niti ne proizvode, nego samo prate njegov razvoj i paze da ne ode u krivom smjeru.
Contarini Sauvignon blanc Morena Degrassija ime je, ili bolje rečeno nadimak,dobio po vinogradarskom položaju kojem treba zahvaliti i vrlo izraženu mineralnost, poprilično traženu osobinu vina koja se najlakše prepoznaje po slankastom okusu. Slamnato-žuti sauvignon berbe 2009. miriše po zelenom listu rajčice, bijelih breskvi te bijelom papru, a u ustima je lijepo začinjen i poprilično dugo traje. Riječ je o vinu koje je fino pomirilo svježinu sauvignona kakvi dolaze s Novog Zelanda, a naš iz Datruvara je taj tip, i punoću te snagu Enjingijevih odloženih berbi od ove sorte.
Ciconia bianca sauuvignon je Damira Josića koji je, kako kaže, prije nego što se počeo baviti vinima, vinare smatrao umjetnicima pa, postavši vinar, nije htio narušiti tu sliku. Teče mu 13. godina profesionalnog bavljenja vinima. Ciconia nigra, mješavina crnog pinota, cabernet franca i cabernet sauvignona, davno nas je privukla i sbog nje smo jurili u Zmajevac upoznati vinara. Pritom smo se zaljubili se u njegovu graševinu, potom u sivi pinot, a na kraju u cijelu Baranju. Lani je oduševio Josićev cabernet sauvignon, a cijelo smo vrijeme potajno pijuckali njegov bijeli sauvignon, nazvan Ciconia bianca po bijeloj rodi. Fino, puno, poluslatko vino koje pristaje slanim jelima.
Krauthakerov sauvignon 2007. ima kičmu i mesa oko nje taman koliko treba, kaže sam Vlado o ovom vinu koje je djelomično odnjegovano u novim bačvicama, a djelomično u inoksu kako bi se izbjegao prejak utjecaj drveta. Iz čaše ovog sauvignona ne pršte mirisi bazge, cvijeća i povrća, ali, nakon što se otvori, lako se prepozna sorta. To je vino za ozbiljnija jela s lijepim kiselinama, zagrijano s više nego pristojnih 13,5 posto alkohola, ugodne gorkoće, lagane slanosti, zaobljeno i pikantno. Za snažnija jela od riječne ribe. Tzv. pijanog šarana, primjerice, ili soma s vrhnjem.
Sauvignon Velimira Koraka. Na spomen tog vina sjetim se obiteljskog slavlja s bračkim janjcem uz kojeg sam ponudio Korakov crni pinot. Prihvatili su to gotovo svi, a onom jednom “pokvarenjaku” koji je tražio bijelo vino i danas sam zahvalan jer mi samom to ne bi palo napamet. Da ne miješamo proizvođače, otvorio sam Korakov sauvignon 2006. i, kušajući ga, nisam se s njega više mogao “skinuti”. Vino je kratko maceriralo kratko na bobicama, dugo zrilo na kvascima u velikim bačvama i lijepo odležalo u boci. Slasno, s više od 14 posto, savršeno je zaokružilo janjca.
Enjingijev sauvignon 2000. bio je otkriće za ljubitelje snažnih bijelih vina poput mene. Ima 14,7 posto alkohola, a poluslatko je. I što je najljepše, ta se slatkoća ne osjeti. Prepuno je slasti i još se fino drži, a ima ga i za kupiti. Enjingi ne zaustavlja fermentaciju da bi dobio slatka vina. Njegov je stil pustiti ih da provriju koliko sama žele. Kad stane, spremno je za dugo odležavanje u bačvi, pa u boci, da bi nam na kraju, u čaši, omogućila dugotrajno uživanje. Enjingijeva se vina, naime, piju polako. I ovo bijelo vino odlično pristaje uz brojna jela koja inače traže crnjake.
Vino.hr online vinoteka