Kad sam čuo da je u vinograd Siniše Šoškića u Jastrebarskom predsjednik Ivo Josipović doveo strane diplomate i da je to bilo na svim televizijama, nisam mogao vjerovati. Uvjeren sam da predsjednik Josipović niti njegov protokol nisu znali kako su u “diplomatsku berbu” došli kod čovjeka koji ne plaća ljudima od kojih otkupljuje grožđe! Ja sam jedan od njih, meni je ostao dužan 50 tisuća kuna. Tvrdi to Marko Plastić, vinogradar iz Nadina u zadarskom zaleđu koji od Šoškića već tri godine pokušava naplatiti 13 tona grožđa koje mu je prodao.
Objavila je ovu doista žalosnu, ali za Hrvatsku uoičajenu priču Slobodna Dalmacija, a spomenuli su je i na nekoj TV postaji, čini mi se da je to bio RTL. Pokrenuli su se i internetski forumi, javili još neki kojima je navodno dužan vlasnik prekrasnih vinograda i velikog turističkog objekta kraj Jaske.
Nitko, međutim, nije pitao kakvo vino Šoškić prodaje. Nemam ništa protiv da kupuje grožđe u Nadinu kraj adra. To je selo s najviše ekoloških vinogradara u Hrvaskoj, klima je odlična za vinovu lozu, a tamo grožđe, uostalom, nabavlja i Alen Bibić o čijim vinima ne treba previše govoriti. Treba uživati u toj finoj dalmatinskoj kapljici.
Ali ne sjećam se da sam na Šoškićevim etiketama vidio da je njegovo vino iz vinogorja Benkovac Stankovci kamo spada Nadin. Tko zna što je u drugim buteljama na kojima je kao geografsko podrijetlo vina navedena Plešivica? A ima on rajnski rizling, chardonnay,sivi pinot, sauvignon, traminac, žuti muškat, crni pinot, cabernet sauvignon. Potonji jedini može biti iz Nadina, ostale bi se sorte tamo teže snašle. No, što će na benkovačko podrijetlo plešivičkih vina reći pravi plešivički vinari koji desetljećima pokušavaju stvoriti dobar vinski imidž svome prekrasnom kraju?