To mi je bio diplomski rad, ponosno govori Goran Josipović iz Bekteža kraj Kutjeva točeći pjenušac koji radi deset godina. Isprva je to bila igra, kaže, imao je od 100 do 200 boca na godinu.
- Radio sam ga nakon diplome da ne zaboravim kako to ide – smije se Goran. Sad puni oko tisuću boca pjenušca od graševine i rajnskog rizlinga.
Vino zlatne boje, lijepog perlanja i bogatog okusa najviše kupuju Kutjevčani kad imaju svadbe ili slične proslave. Dio proda na moru, a ima i vjernog poklonika koji kupuje “naveliko” – po nekoliko desetaka boca. Josipović je zaposlen u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori, nasljednici savjetodavne službe. Praksa u obiteljskom vinogradu tako pomaže i drugim Kutjevčanima kojima savjetuje kako do boljeg vina. A ima im što reći i pokazati. Primjerice, kako napraviti dobar cabernet sauvignon. Vino odnjegovano u bačvicama primjer je kako rabiti drvo a da se ne zasjeni sorta. I vino s podosta godina ispred sebe. Ako se ne popije jer ga ima samo 1000 boca.
Puno više ima, naravno, graševine. Tim kutjevačkim ponosom lijepo se igra obitelj Bodegrajac. Imali su 2004. izbornu berbu prosušenih bobica čije arome danas podsjećaju na sherry. Ponovili su to 2006., a godinu potom napravili “samo” izbornu berbu, ali dobili posebno fino vino.
- Brali smo krajem studenog, macerirali grožđe tri sata i dva mjeseca kontrolirali fermentaciju u inoksu. Nije bistrena ni filtrirana – govori Krešo Bodegrajac o vinu koje nije bilo u drvenim bačvama.
A da graševini ne treba drvo, tvrdi i Branko Jakobović iz Vetova. Bačvice bi uništile, kaže, prepoznatljivost sorte. Ponosan je na berbu 2009. Brali su 16. prosinca i napravili suho vino bogatog okusa koje je po sladoru u moštu moglo nositi i oznaku izborne berbe. Ovako nosi samo pet kuna višu cijenu. Butelja je u podrumu 30 kuna. Josipović, Bodegrajac i Jakobović prava su pozivnica za Festival graševine 11. lipnja u Kutjevu. Ali ne i jedina. U Kutjevu se može podosta novog naučiti.