Što starije, to bolje vino – velika je zabluda za 99 posto vina. Iznimka su ona koja se pripremaju za arhivu. A kutjevačka graševina iz 1963. očigledno je bila izvrsno pripremljena. Razigrana kao da je riječ o djevojčici, a ne dami godinu dana starijoj od autora ovih redaka. Boje starog zlata te s mirisima plemenite plijesni i kandiranog voća, izvrsno pokazuje zašto najbolje graševine u pravilu stižu baš iz kutjevačke Zlatne doline.
- Već pri sadnji vinograda treba izabrati najbolje vinogradarske položaje i posaditi sorte koje daju vina primjerena za arhiviranje. Najvažnije je da mogu imati puno kiselina, koje vinu jamče dugovječnost. Kiseline i šećeri važniji su od alkohola, a na kraju najvažniji će biti njihov sklad – ispričao nam je Ivica Perak, član Uprave Kutjeva i glavni enolog. Doista je skladna i spomenuta 45-godišnja graševina, koja uz 12,2 posto alkohola ima 5,8 grama kiselina i 35 grama neprovrelog šećera po litri. Nju nam je Perak predstavio uz još osam vina proizvedenih između 1965. i 2002. godine. “Starac” iz šezdesetih bio je prekrasan crni pinot, a sedamdesete je “zastupao” muškat ottonel iz 1979., koji je odlikovao miris mora, vlažne mahovine ili kože. Devet godina mlađi bio je odličan traminac izborne berbe koji su nedavno, prije promjene čepova, pretočili iz butelja od 0,7 litara u manje, od pola litre. Cijena mu je, naravno, ostala ista, 390 kuna po boci.
Rajnski rizling iz kasne berbe 1992. godine vino je za svaku preporuku. Tko se rado prisjeća te godine, treba si kupiti ovu vinsku uspomenu, koju će zbog 6,7 grama kiselina i 20,55 grama šećera po litri, ali i “prave” sorte, moći čuvati desetljećima. Vrlo lijepo su se pokazala i mlada vina iz kutjevačke arhive, muškat chardonnay kasne berbe 2000. te sauvignon iz 2002., svježe, polusuho vino lijepih mirisa. Sva navedena vina iz najveće hrvatske vinske arhive mogu se i kupiti u trgovinama Podruma Kutjevo. Bit će to savršeni dar iskrenom ljubitelju vina.