Ovo je priča iz davnih vremena, prve su riječi knjige Hobit, svojevrsnog prologa glasovite sage
Gospodar prstenova Johna Ronalda Reuela Tolkiena. Ovo je priča iz još davnijih vremena, može biti izvrstan uvod u sagu o vinu i vinskoj družini koja se počela okupljati prije otprilike 7000 godina na prostoru između današnje Turske, Gruzije i Armenije. Tamo se, pouzdano se zna, počela uzgajati vinova loza. Tamo se, prema Knjizi postanka, i Noa opio nakon što je preživio potop. U vinsku su družinu brzo ušli i Egipćani, koji su na zidovima svojih grobnica ostavili tragove o berbi grožđa, pravljenju i slavljenju vina. Nakon njih su Feničani, pa kasnije i Grci lozom kolonizirali i doslovce zaokružili Mediteranom. Grci i Rimljani slavili su i posebnog boga vina, Dioniza, odnosno Bakusa čiji su lik ovjekovječili neki od najvećih umjetnika u povijesti, među njima i dva Michelangela. Bakusa s kapom od lozinog lišća i čašom u ruci naslikao je Michelangeli Merisi, poznatiji kao Caravaggio, a slavniji Michelangeno, Buonaroti, na sličan je način Bakusa prikazao skulpturom.
Puno prije njih Bakusa su na najprimjereniji način, uživanjem u vinu, slavili i rimski vojnici. Čak su i plaću dijelom primali u vinu, pa je jasno da su baš oni posadili prve veće vinograde i u našim krajevima.
Iz vremena tadašnjih velikih seoba naroda datiraju i prvi zapisi o jedinstvenoj hladnoj vodi koja u današnjoj Jamnici izvire obogaćena osvježavajućim mjehurićima. Zapise su nam ostavili stari Kelti, ali kako znamo da su i Grci i Rimljani vino miješali sa vodom, u krajevima oko Zagreba, bogatima mineralnim izvorima, miješali su ga s mineralnim vodama i tako, prvi u povijesti, pili gemište. Ljepotu toga pića prepoznali su i domicilni Iliri, ali i Slaveni koji su se doselili u 7. stoljeću. Vinska je družina kroz povijest okupljala sve više članova, a prihvatili su je čak i Turci. Potonji su, kako je to zapisano u Kutjevu, unatoč vjeri koja brani alkohol, dobro znali vrijednost vina. Vladali su Kutjevom od sredine 16. do kraja 17. stoljeća i nisu krčili vinograde niti uništavali podrume. Štoviše, u starom Kutjevačkom podrumu je i viši stalež požeškog sandžakata uživao u dobrom vinu.
Glasoviti hrvatski članovi vinske družine bili su i Tin Ujević (Pijem vino da bih bio trijezan…)Svoje mjesto u njoj Iako nisu sveci, svoje mjesto u vinskoj družini našli su i Tin Ujević (Pijem vino da bih bio trijezan…) i Antun Gustav Matoš koji je napisao kako «uz vinograde Rajne, Francuske, Italije i naše domovine raste talent, umjetnost, životna radost, glazba i zdravlje».
O zdravlju je pisao i Vilim Lovrenčić, vlasnik punionice Jamničke kiselice s prijelaza 19. na 20. stoljeće:
- Mnogi uvaženi liječnici propisuju Jamničku kiselicu protov mnogih bolesti, a nenadkriljiva je kao osvježavajuće piće sa dvije trećine vina – reklamirao je vodu koju je već u to vrijeme prodavao širom Austro-ugarske monarcije i u Sjedinjene američke države.
Svoje mjesto u Vinskoj družini je prije četrdesetak godina isugurao Franjo Šafranek, glavni lik najbolje hrvatske filmske komedije «Tko pjeva, zlo ne misli». Svaki je obiteljski ili bjelosvjetski problem ovaj veseljak rješavao lako: Idem kod Žnidaršića na gemišt, rekao bi. Prije tridesetk godina u tu je družbu ušao i Milan Milček Krčmar, dugogodišnji upravitelj Prve plešivičke vinsko-vinogradarske zadruge.
Od dobroga gemišta se i vlastita žena voli – parafraza je Milčekovih riječi koje nadopunjuje
i stara burgundska izreka: Vino čini mnogo dobra ženama, posebno kad ga piju muškarci. A da čini dobro i muškarcima, svjedoči veliki štovatelj vinai zelinski novinar Stjepan Šagovac.
- Čovek nije zmislil ništa pametnejše od gemišta – kaže Šagi prilikom svake zdravice. I nitko iz Vinske družine, od davnih vremena pa do danas, neće mu proturječiti.
Tags: gemišt
Vino.hr online vinoteka