Nije to baš bila obična sarma. Nije se kuhala na svinjskim nogicama, nije bilo slanine, pancete ili špeka, pa ni drugog sugog mesa između „svitaka“ kupusa, a ni zaprške, ali bilo je u njoj poprilično rajčice. Nije to bio baš ni običan pjenušac, nego Urban White Extra Brut koji su od pušipela napravili u međimurskoj obiteljskoj vinariji Štampar i na ovogodišnjem ocjenjivanju britanskog časopisa Decanter osvojili 95 bodova od 100. Prvi je to zlatni hrvatski pjenušac na najvećem ocjenjivanju vina na svijetu na kojem se vrlo često vinima ne sudi samo jedna komisija, nego druga provjerava ocjenu prve. Zato veću težinu ima i veliko priznanje tom kompleksnom vinu nježnih mirisa i okusa.
„Kompleksan miris s notama limuna bagrema i meda. Okus je kremast, osjećaju se dunja i limun, fino uklopljene kiseline daju mu svježinu i dugo traje“, tako su s malo riječi pjenušac Urban White vrlo lijepo opisali Decanterovi ocjenjivači. Napunjeno je oko 2000 butelja, a cijena je 140 kuna.
- Kušali smo ga puno puta u različitim društvima i znali da imamo odličan pjenušac, ali ne mogu reći da smo očekivali zlato na tom iznimno strogom ocjenjivanju – skromno je rekao David Štampar nudeći ga u podrumu u Svetom Urbanu u Štrigovi uz šunku i sir.
David ga nije probao sa sarmom, tu smo kombinaciju pomalo sa strahom iskušali nekoliko dana kasnije i nismo pogriješili, a skromno je pričao kako je za pjenušac odabrao jedan od pet pušipela iz klonske selekcije koju su međimurski vinari proveli sa stručnjacima zagrebačkog Agronomskog fakulteta.
- Bazno vino iz berbe 2016. njegovali smo 12 mjeseci na finom talogu u velikoj drvenoj bačvi kako bismo dobili punoću. Potom je dvije godine proveo na drugoj fermentaciji u boci i posljednjeg dana veljačeove godine smo ga degoržirali. Tri se mjeseca smirivao u boci prije izlaska na tržište – pojasnio je David.
Degoržiranje je završni postupak u proizvodnji pjenušaca. Njime se, pojednostavljeno rečeno, iz boce zatvorene krunskim čepom izbacuje talog, a to su kvasci koji su stvarali mjehuriće, dopuni se koliko treba pa začepi prepoznatljivim „šampanjskim“ plutenim čepom.
- Ostala su dva grama neprovrela šećera nakon druge fermentacije u boci i dogovorili smo se da dodamo još gram. Sam sam bio protiv toga, no čini se da nismo pogriješili – prisjetio se David te napomenuo kako će sljedeće pjenušce raditi od posebnog klona pušipela selekcioniranog baš za pjenušce kojeg sade pola hektara.
Pušipel je, dodaje, stari međimurski naziv za sortu moslavac, koju u različitim europskim državama zovu i šipon, furmint, mosler, som, tokay ili zapfner. Istraživanja su pokazala kako je u bliskoj rodbinskoj vezi sa sortom gouais blanc ili weißer heunisch, u kakvoj su i chardonnay, rizling, frankovka i deseci drugih. Prema Zelenoj knjizi Hrvatske izvorne sorte vinove loze gouais blanc mi zovemo belina starohrvatska ili belina velika bijela, a mnogi znanstvenici podupiru mišljenje kako je riječ o našoj sorti. Roditelj je više od 80 sorata iz cijelog svijeta, zbog čega joj često tepamo kao „zagorskom Kazanovi“.
Moslavac, odnosno furmint je, pak, glavni sastojak slavnog slatkog mađarskog kralja vina i vina za kraljeve tokajca. Sve se češće i u regiji Tokaj, koju Mađarska dijeli sa Slovačkom, rade suha vina od moslavca koja pokazuju da je riječ o velikoj sorti ravnoj rizlingu, na primjer. U Moslavini, čije ime nosi, nisu joj se još posvetili onoliko koliko zaslužuje, no to rade Međimurci.
Više tamošnjih vinarija stvorilo je brend Pušipel Classic pod kojim u posebne boce nalik onima iz Tokaja, a svaki pod svojom etiketom pune vrlo dobra mirna suha vina. Odlikuju ih mirisi po sijenu i cvijeću te pun i osvježavajuć okus. Pod imenom šipon ili moslavac imaju ga u miješanim vinogradima širom Sjeverozapadne Hrvatske, no mlo tko od njega radi sortno vino. Zbog iznimnog potencijala trebalo bi poticati vinare da to rade što češće, posebno zato što imamo pravo govoriti kako je to hrvatska sorta, pa i tako dodatno promovirati hrvatska vina u svijetu.
Vino.hr online vinoteka