Komforne sobe, sauna, restoran sa slavonskim specijalitetima i vinima, terasa s pogledom na vinograd i ograđeni šumarak kojim šetaju srne. Na suprotnoj strani od vinograda pasu škotska planinska goveda, koja cijelu godinu provode vani, a pokraj njih šeću ili trčkaraju kokoši, kunići, patuljaste koze, malene ovce… To je idila Stupničkih dvora, kako se danas zove imanje koje je prije 35 godina počeo graditi Davor Zdjelarević, jedan od pionira hrvatskog privatnog vinarstva.
Zagrebački dečko krenuo je sa suprugom Višnjom, svojevremeno ju je nazvao „jackpotom na životnoj lutriji“, skromno u kraju iz kojeg potječe: s vinogradom i podrumom te vinima koja su se razlikovala od onih iz tadašnjih kombinata pa se brzo čulo za njega. Bio je 1990. i jedan od osnivača udruge Vinoline, s Ivom Enjingijem, braćom Katunar, tad su Ivan i Anton zajedno radili, Vladom Krauthakerom, Zlatanom Plenkovićem, i Ivom Skaramučom. Oni su preokrenuli hrvatsku vinsku scenu, kvalitetom oteli tržište tadašnjim kombinatima i zadrugama pa time i njih spasili. Trznuli su se velikani zbog konkurencije „malih“ pa i oni danas imaju puno bolja vina nego prije.
Zdjelarević je svako malo izbacivao dobra nova vina, isprva jednosortna od chardonnaya, graševine, sauvignona…, potom vrlo dobre, povremeno odlične mješavine koje je nazvao Nagual. U starim srednjeameričkim religijama bio je to naziv za ljudsko biće koje moglo pretvarati u magarce, pse, purane pa i jaguare, a Davor je objašnjavao kako taj pojam označava nešto što ima pozitivan naboj kakav želi u vinima. Crni Nagual, od cabernet sauvignona i merlota svi su hvalili, a mene je oduševio bijeli. Napisao sam kako je to slankasto, toplo, puno oblo i sočno, a istovremeno ugodno svježe vino od chardonnaya i sauvignona najbolje što je Zdjela dotad napravio.
Sagradio je u Brodskom Stupniku restoran i hotel pa pronašao partnera, veliku rusku tvrtku, očekujući pomoć u razvoju. Nažalost, više su ga kočili, na kraju ga isplatili i imanje zapustili. Zdjelarević je otišao u novom smjeru, obilazi vinograde, traži najbolju sirovinu i od nje radi vina koja prodaje pod brendom ZWS, odnosno Zdjelarević Wine Selection. Rusima je, pak, na vrat sjela banka od koje je imanje preuzeo Josip Galić, osnivač nekadašnjeg trgovačkog lanca Presoflex.
Galić je osnovao vinariju u ujamljenoj hali u Lukaču pokraj Požege i 2008. imao prvu berbu iz koje je napravio 34.200 litara vina među kojima se odmah istaknuo sauvignon. Okrupnjivao je vinograde, vina su bila sve bolja i 2018. je otvorio „svemirsku“ vinariju u Kutjevu. Pod svoje je uzeo i kutjevački vinski posjed obitelji Majetić pa razgranao ugostiteljstvo i turizam.
Stupničke dvore danas vodi znani međimurski enolog Alen Zadravec sa suprugom Sonjom.
- Ja samo radim, Sonja šefuje – smijao se Alen vodeći nas imanjem koje žele pretvoriti u samodostatno, dakle da većinu troškova, od onih za namirnice za restoran do onih za energiju, svedu na minimum.
U podrum će iz Kutjeva prebaciti proizvodnju pjenušaca. Goveda uzgajaju zbog ekološkog gnojiva, kad će ih biti više bit će i mesa. Imaju eko vrt, domaća jaja, gost si može sam otići po doručak, a i ogrijev je s imanja. Koze čiste zapuštene livade, a ovce popasu travu koja se zbog šikare nije ni vidjela. Na imanju je i ribnjak, uz koji često mladi kampiraju, imaju i hektar šljiva, a u planu su bazen i bungalovi koji će smještajni kapacitet s 35 ležajeva podići toliko da mogu primiti autobus.
Zadravec ističe kako gotovo sve rade na temelju Zdjelarevićevih ideja. Sad izgleda lijepo, čini se da će biti i ljepše, pa i Davor može biti zadovoljan što se njegovo djelo razvija kako bi ga vjerojatno i sam vodio.