Kalabrija, južna talijanska regija poznata je po slikovitim krajolicima i jelima kojima dominiraju hrabri, začinjeni i raskošni okusi. Calabrese pizza savršeno predstavlja Kalabriju – od svježe rajčice koju sadrži, kobasica do paprike i drugog aromatičnog bilja. Standard za njezinu pripremu ne postoji, svaka varijacija na drukčiji način predstavlja ovu zanimljivu regiju.
Ljuta, vruća talijanska kobaja, chilli paprika, pečena paprika, parmezan, mozzarella…, raskoš tih okusa na Calabrese pizzi zadovoljit će sve zaljubljenike u pizzu. Uz prijatelje za stolom, uživa se u izvorima ljepote: mirisa i okusa hrane te prijateljstva i ljubavi.
Priprema pizze začas u kuhinji stvori nered, ali je i veliko zadovoljstvo, posebno ako se radi u društvu. Dok se režu sir, paprike i drugi sastojci može se ćaskati u omiljenom društvu, uz čašu finog vina, a užitak se relativno brzo “seli” za stol.
U pizzi Calabrese puno je okusa, svaki se osjeća posebno, ali svi su na vrlo dobar način povezani u cjelinu, bez miješanja jednih u druge.
Uz tijesto za pizzu po osobi treba 45 grama svježe mozzarelle, 10 grama parmezana ili nekog drugog tvrdog sira (mi smo koristili paški), 30 grama pečene roga paprike, 20 grama svježe čili paprike narezane na ploškice, 30 grama ‘Nduja kobasice u obliku paste, osam kriški kobasice calabrese i prstohvat origana.
Nakon što se ispeče, na pčizzu Calabrese stavi se pola “kuglice” mozzarelle, 10 grama parmezana ili drugog tvrdog sira, 20 grama rukole, 10 grama bosiljka i nekoliko pinjola. Lijepo je, a i korisno raste li bosiljak u vlastitom vrtu ili na balkonu.
Tijesto se, naravno, može razvaljati u pravokutnik, na cijeli lim za pečenje, ili u klasični okrugli oblik pizze, a pećnicu treba zagrijati na 230 stupnjeva. Dok se ona grije, razvaljano tijesto premaže se umakom od rajčice i maslinova ulja pa na pizzu slažu pečene paprike narezane na trakice, mozzarella, na kolutiće narezane čili papričice, žličica ‘Nduja kobasica na više mjesta po pizzi, kriške kobasice Calabrese i pospe se s malo origana.
Peče se između 12 i 15 minuta, a pizza je gotova kad kora poprimi lijepu zlatno-smeđu boju. Nakon što se izvadi iz pećnice, doda se malo mozzarelle, parmezana i svježe rukole. Sve u svemu, jednostavno, brzo i ukusno jelo.
Za toplog popodneva uz ovu pizzu uživali smo u Pouilly-Fuméu, mineralnom, ali sočnom sauvignonu iz doline francuske rijeke Loire. Teoretski, zbog pikantnosti pizze bolji bi izbor bio svježiji, ali sočan crnjak od sangiovesea ili barbere sa sjevera Italije, a od hrvatskih vina neka fina frankovka. Tko voli moćnija vina, može odabrati onu iz Belja. Ljubiteljima lakših crnjaka pristajat će Frankovka također baranjske vinarije Pinkert, ali i njihovo polusuho ružićasto vinu od te sorte, ili Kapistran crni, mješavina frankovke i cabernet sauvignona Iločkih podruma. Uz pizzu dobar izbor može biti i pjenušavo vino, a ovoj će pristajati Perla rosé, ružićast, uglađen i poprilično slastan, a cijenom iznimno prijateljski pjenušac. U porečkoj Laguni uglavnom ga rade od terana, a u nekim godinama dodaju mu i malo borgonje, kako u Istri zovu frankovku.
Isprobajte i uživajte. Dobar tek Jazzeri!
.
.
.
.
.
Pratite nas.
Budite veselo i živo,
vole vas Ana i Ivo
Vino.hr online vinoteka