Sansigot voli drvo. Sorta potječe s pješčanog otoka Suska, po kojemu je dobio i drugi naziv sušćan. Na Susku su stabla poprilično rijetka, a hrastova ni nema, no odležavanje u bačvicama puno daje vinima od sorte koju u drugim dijelovima Kvarnera nazivaju i sansig, tvardo grozje ili čarno grozje. Pokazuje to i Sansigot Kuće vina Ivan Katunar iz Vrbnika. Pune ga između 7000 i 8000 boca na godinu. Berba 2016. sad je u boci. Šest mjeseci u malim, pa šest u velikim bačvama fino je zaokružilo arome ovog svježeg ljetnog crnog vina. Berba 2018. je u drvetu, a 2017. smiruje se u inoksu i čeka punjenje u bocu. Sansigot je ugrožena sorta, no sve se više sadi na Krku. Autori “Zelene knjige: Hrvatske izvorne sorte vinove loze” navode kako daje dobra crna vina, srednje jakosti i intenziteta obojenosti koja nisu osobito trpka pa su užitna i kao mlada. Kao jednosortno vino puni ga i vinarija Šipun Ivice Dobrinčića, rasadničara koji je i razmnožio trsove, a PZ Vrbnik ga miješa s drugim sortama u ružičastom pjenušcu Valomet i vinu Namori. Kuća vina Ivan Katunar je 2008. godine prvi put napunila u bocu vino samo od sansigota. Grožđe je bilo iz unajmljenog starog vinograda iznad Punta. Teren je bio takav da se po njemu jedva moglo hodati, a kamoli obrađivati ga. “Uništili bismo cipele pri svakom odlasku u vinograd”, priča Ivan Katunar mlađi, čiji je otac, također Ivan, osnovao vinariju nakon što se razišao s bratom Antonom. Još prije prve berbe sansigota iz unajmljenog vinograda počeli su saditi nove trsove na položaju Krasina iznad Vrbničkog polja. I to je bio mukotrpan posao. Drobili su kamen kako bi iskopali rupe za lozu, stručno se to naziva melioracija krša, ali isplatilo im se. Njihov je Sansigot 2016. i prvo vrhunsko vino od te sorte.
Žlahtina je ipak glavna u Kući vina Ivan Katunar. Od 60-ak tisuća boca, koliko im je ukupna godišnja proizvodnja, oko 70 posto daje sorte koja je ime dobila prema staroslavenskom pridjevu žlahten, što znači plemenit. Rade je kao pjenušavo vino, kao mirno i kao slatki prošek. Mirno vino od žlahtine prošlogodišnje berbe macerirano je 24 sata. Poslije prešanja i fermentacije odležalo je više od tri mjeseca na finom talogu, dok kvasci nisu započeli mijenjati sortne arome. Dobilo je punoću, a zadržalo voćnost i mineralnost. Dio vina od žlahtine macerirali su čak šest mjeseci, pa stavili u drvene bačvice na odležavanje. “Vidjet ćemo što će biti od toga”, kaže Ivan o novom projektu. Prošek Sv. Ivan je slatka žlahtina, desertna, koja odležava četiri godine u bačvi i dvije u boci. Slađe vino im je i Muškat žuti. Berba 2019. ima 13 posto alkohola i 35 grama neprovrela šećera po litri pa službeno spada u poluslatka. Napune ga oko 4000 boca na godinu i jako im dobro ide. Kaže Ivan, mirisni muškat ima vjerne obožavatelje koji dolaze u vinariju samo po njega i po prošek. Od bijelih vina rade još i chardonnay, a od cabernet sauvignona i merlota i fini polusuhi Rosé. Nema puno neprovrela šećera, u berbi 2018. bilo je oko šest grama po litri, a lijepo je zaokružen i osvježavao je na terasi vinarije s pogledom na Vrbnik i ptice koje lete prema njemu. Ivana i suprugu Egle, pitali smo koliko im grožđa one poberu? “Ne puno”, rekao je Ivan, zahvaljujući tehnici za koju je ideju ukrao NASA-i. “Vidio sam na njihovim stranicama kako ptice koje bi mogle ometati uzlijetanja tjeraju slikama sokolova u tri boje. I mi smo ih stavili u vinograd pa ptice dođu, ali boje se letjeti. A samo hodajući pojedu između 10 i 15 puta grožđa manje”, ispričao je Ivan.