Minestrone, veliku talijansku juhu pravimo s ozbiljnom namjerom ili slučajno. U prvom slučaju znači da smo je poželjeli izazvani bogatim izborom sezonskog povrća na tržnici, a u drugom slučaju od, kako to volimo kazati, “zvijezda iz hladnjak” – zaostalog, čak pomalo uvenulog povrća. Uz fetu finog kruha s maslacem i solju minestrone se može poslužiti kao samostalan obrok, svojevrstan povrtni ragu.
Riječ minestrone je uvećanica od minestrine, lagane bistre juhice i podrazumijeva ozbiljnu, hranjivu juhu. Pun tanjur raznovrsnog povrća uz tjesteninu okrijepit će i um i tijelo. Više je recepata za ovo jelo, ali najčešće uključuje luk, mrkvu, celer, krumpir, rajčice pojačane, bijeli grah i tjesteninu. Kuha se cijele godine, s povrćem koje se ima. Kasnoproljetne i ljetne su varijante su najbolje, jer je najviše svježeg, sezonskog povrća.
Minestrone je gusta juha, pa se povrće dodaje u fazama, ovisno o tome koliko traje kuhanje pojedine vrste. Ovisno o broju i vrstama povrća, svježeg ili smrznutog, varira i okus juhe. Svježem, krckavom povrću teško je odoljeti, pa smo na tržnici kupili što god nam je palo pod ruku. Već je i rezanje tog svježeg, mirisnog povrća različitih boja i oblika zadovoljstvo te “priprema” za veliko finale: trenutak kad se minestrone nađe na tanjuru. Naše je
zadovoljstvo bilo veće zato što smo u minestrone uključili i pancetu.
Na nekoliko žlica zagrijanog maslinovog ulja bacili smo 15-ak dekagrama pancete izrezane na tanke prutiće i nekoliko grančica svježeg ružmarina. Kad je panceta dobila lijepu, zlatno-smeđu boju, izvadili smo je na tanjur, zajedno s ružmarinom. Na preostalom ulju popirjali smo sitno narezan crveni luk i jednu ljutiku, malo potom dodali narezana tri češnja češnjaka na nastavili s narezanim povrćem sljedećim redom: mrkva, stapke celera, narezana stapka brokule, krumipir, rajčica (najbolja je svježa, mi smo dodali pelate), vrste koje zahtijevaju dulje kuhanje. I dva-tri listića neizbježnog lovora. U minestrone juhi zaista se može iskoristiti svaki dio povrća, svaka stapka je obogaćuje.
Nakon što se povrće popirjalo u vlastitim sokovima, zalili smo ga povrtnim temeljcem. Da ostane hrskavo, al dente, dovoljno je kuhati 15-tak minuta na laganoj vatri. Nakon toga dodali smo preostalo povrće: grašak, bob i narezane tikvice. I tjesteninu, dakako. Kuhali smo špagete i penne rigate, od svake vrste po malo, ono što nam je ostalo od nekih prijašnjih jela. Koristili smo svježe, mlado povrće, pa kuhanja traje kraće, oko 10 minuta, koliko treba i tjestenini.
Za dobru minestrone juhu i začini su vrlo bitni. Raskošne okuse povrća uz ranije dodani lovor pojačat će timijan, peršin, origano i papar. Nakon što smo lonac s juhom skinuli s vatre, umiješali smo bijeli grah (iz konzerve), nekoliko cvjetova brokule i šaku svježeg, mladog špinata.
Spremna za tanjur! Na vrh smo vratili s početka poprženu, od ružmarina mirisnu i svježi peršin. Kao i mnoga talijanskih jela, malo finog nagratanog parmezana dodatno će obogatiti ovu već raskošnu juhu.
Teško nam je bilo izbrojati koliko je vrsta povrća bilo u toj maneštri, kako kod nas zovu minestrone. Pokazalo se na kraju da Ana nije povela samo 12 žigosanih, kako je kod nas pomalo nespretno preveden naziv izvrsnog filma Roberta Aldricha “Dirty dosen” koji su otišli u samoubilačku misiju uništenja grupe njemačkih zapovjednika prije iskrcavanja u Normandiji 1944. Petnaest povrćki povela je u tu bitku protiv gladi. I pobijedila. Svih se 15, doduše, utopilo u tanjuru, pa je pitanje tko je tu pobijedio, no nama je bilo super. Čak i prije nego što smo sjeli jesti.
Pripremajući mineštromanestru (nije greška) otvorili smo Brut nature pjenušac vinarije Šimanović iz Kostela Pribićkog, mjesta u krašićkom vinogorju vinorodne podregije Plešivica, koje jasno pokazuje kakva pjenušava vina može dati Dolina kardinala, kako često nazivaju kraj iz kojeg su na zagrebački Kaptol stigli kardinali Alojzije Stepinac i Franjo Kuharić te biskupi Juraj Jezerinac i Josip Mrzljak. Bazno vino za ovaj pjenušac proizveden klasičnom šampanjskom metodom napravljeno je od chardonnaya (70 posto) i kraljevine, a provelo je u boci 30 mjeseci na drugoj fermentaciji u boci. Pjenušac je fino osvježavao dok smo pripremali povrće za kuhanje, gasio je žeđ za vrijeme kuhanja pa na kraju zaokružio i jelo na tanjuru. Taj pjenušac i Ana podjednako su dobro shendlali 15 vrsta povrća u tanjuru kao Lee Marvin savojih 12 žigosanih. Pobijedili su!
.
.
.
.
Pratite nas.
Budite veselo i živo,
vole vas Ana i Ivo