Nema gostiju i njihovih zagrljaja i poljubaca, slavi li se rođendan u izolaciji. Tko je tu je, i dobro je kad je partner dobro odabran. To ne bira pamet, pjevao je Balašević, a to ne znači ni da se slavljenik ne treba osjećati poput „kralja dana“. Skype, konferencijski pozivi, Google Hangout, WhatsApp, Zoom i FaceTime pomažu da se ipak proslavi rođendan s koliko god ljudi netko poželi. Najbolji dio je što vam mogu otpjevati "Sretan rođendan" i time neće ometati puhanje svijeća.
Važno je znati i da se može družiti i u vrijeme socijalnog distanciranja. Barem virtualno, a i to nije malo. Kad slavi onaj tko uživa u dobroj hrani, sjajnim vinima i jednostavnom, ukusnom kolaču, sve je lakše. Odlični su to „začini“ svakog rođendana.
Slavljenik odabire ručak, čak i u izolaciji. I u skladu s izolacijom. I najveći hedonisti, koji podjednako uživaju u svim vrstama hrane, znaju kazati da nema tice do prasice. Nakon malo „rovanja“ po zamrzivaču i hladnjaku, pronašli smo svinjsku vratinu, ramstek, šampinjone, šparoge i cherry rajčice. Ispekli smo ih na grill tavi. A prije glavnog jela bila je pileća juha koju smo izvadili iz zamrzivača i u kojoj je trebalo samo zakuhati reznace. Podrobnije recepte ne treba pisati, a ne treba ni reći da je bilo odglitschno.
A desert? Eh, zahvalni smo na tome što se često vodimo sloganom “manje je više”. I obroci i kolači trebaju biti jednostavni i fini. Kolač od badema i maslinova ulja nam je omiljeni. Uz mascarpone i pokoju borovnicu ili malinu, što se nađe, uživamo u njemu za blagdane, na rođendane, kad smo gladni, kad smo siti, ili kad nam se jednostavno jede. Mljeveni bademi, maslinovo ulje, jaja. Podrobniji recept ne želimo pisati, a ne treba ni reći da je bilo odglitschno.
Zahvalni smo i na tome što volimo vino, a i vina vole nas. Dan prije napravili smo širi izbor, tri bijela i dva crna vina, a ujutro provjerili jesmo li dobro odabrali. Bojali smo se za Enjingijev “17 mu je godina tek” Zweigelt, pa smo ga otvorili nakon pršuta i sira za marendu, pripremajući ručak.
I tako vinu treba zraka, tješili smo se kako ga ne otvaramo da bismo ga pili prije ručka. Oduševili smo se svježinom, mladošću i radošću koje pruža. Nismo imali dobar pjenušac, pa smo u tom aperitivu iz 2003. istinski uživali. Bio je odglitschan prijelaz prema ramsteku. Kako se ručak odužio, dobro ga je nadopunio Cabernet sauvignon Korlat iz 2015. Podsjetio nas je na dječaka vrtićke dobi koji igra kao da je pri kraju nižih razreda osnovne škole.
Ostalo ga je pa smo se poigrali s njime, kao i s velikim Enjingijevim Tramincem 2009. uz tamni desert. Vina su ukupno imala 33 godine, a nama je od danas 112 godina tek. Zajedno, da ne bi netko krivo pomislio. Osjećamo se odglitschno pa je najbolja želja da tako i ostane. Kad ćemo imati svatko po 112, poželjet ćemo si još toliko.
.
.
.
.
Pratite nas.
Budite veselo i živo,
vole vas Ana i Ivo