Sačuvati sve! To je postao imperativ u kuhinji u doba korone. Vjerujem da ćemo svi usvojiti nove navike i, nadam se, zadržati ih u vremenu koje dolazi. Od ručka su ostala dva osrednje velika kuhana krumpira, možda dva i pol. Nekad bi završili u smeću. Ali ne i sada. Tri su razloga za to. Prvi je oprez: da bi se bacilo smeće valja se spustiti niz stubište kojim tijekom dana defiliraju susjedi i dostavljači svega i svačega, pa smeće odnosimo noću, oko 3. i to ne svaku noć. Za pretpostaviti je da jedno tri sata nitko nije prošao stubištem. Ako je korona virus i bio u prostoru stubišta, valjda nije opstao. Drugi je štednja: nitko ne zna koliko će izolacija trajati. Ima krumpira na balkonu, ali… Treći je igra: za kreaciju novog jela, u ovom slučaju večere, postoji jedna namirnica. Kuhani krumpir! Nije baš obećavajuće, ali propirajti glavicu nareznag luka dobar je početak. Nakon što je postao staklast, dobio je društvo izrezane na kockice svježe paprike, a malo kasnije i krumpir. Malo tucane ljute paprike, papra, začina po želji… I onaj osjećaj da nešto fali. Moćna namirnica, da sve to popravi i zaokruži. Grah! Konzerva crvenog graha. Cijela masa završila je u keramičkoj posudi, na vrh je “palo” malo sira, i otputovalo u pećnicu. Dvanaest minuta. Pri serviranju na vrh se može staviti još malo sira. Dakle, bio je to divan splet okusa, pikantno jelo koje je “porobilo” usnu šupljinu. I dalo divan osjećaj da ste učinili nešto dobro.
Fino je pristajala Frankovka Belje.
.
.
.
.
.
Pratite nas.
Budite veselo i živo,
vole vas Ana i Ivo