Želim raditi dobra vina i izvoziti ih širom svijeta, jedna je od rijetkih izjava Andresa Inieste, najboljeg igrača proteklog Eura 2012., o biznisu u koji je uložio gotovo 70 milijuna kuna. Ima vinariju u španjolskoj glasovitoj vinskoj regiji Castilla la Mancha i 120 hektara vinograda. To je površina velika poput dva Dingača i dvostruko više nego što ima, primjerice, veliki kutjevački vinar Ivan Enjingi.
- Proizvodnjom vina, vezao sam se za svoj rodni kraj – dodao je genijalni nogometaš rođen 1984. u Fuentealbilli pokraj Albacetea kojeg je prije 16 godina “zakaparila” Barcelona pa se iz središnje Španjolske preselio u Kataloniju na sjeveroistoku zemlje. Odmah nakon Eura Iniesta se oženio i na vjenčanju su se, naravno, pila njegova vina. Njegov vinski biznis vodi otac Jose Antonio, građevinski poduzetnik koji je još 1990. kupio prvih 10 hektara vinograda. Uzgajali su grožđe bez većih vinskih ambicija do 2000. kad je Iniesta senior počeo razmišljati o gradnji vinarije. Do prvih pravih ugovora Inieste Juniora nije imao dovoljno novca, ali sina je brzo nagovorio na ulaganje u vinograde i vinariju. Prvu berbu imali su 2010. Dio vina izvezli su u Veliku Britaniju i Njemačku, a u planu je i osvajanje japanskog tržišta.
- I vinima želimo u ligu prvaka – ambiciozno je rekao tata Iniesta i odmah dodao kako je svjestan to nije nimalo lako:
- U nogometu ispadaš ako ne odigraš najbolje. U vinskom poslu propadaš ako ne napraviš najbolje vino – objasnio je.
Vinska filozofija obitelji Iniesta je da se vino radi u vinogradu. Zato ne inzistiraju na količini grožđa, nego isključivo na kakvoći. Ne koriste kemijska zaštitna sredstva niti umjetna gnojiva. Osim stajskim gnojem, tlo prihranjuju sijanjem drugih biljaka između trsova, kao što to rade biodinamički vinari, koji su najekstremniji među ekološkim proizvođačima. Tvrde da prava kombinacija biljaka na poljoprivrednoj površini svakoj od njih omogućuje najbolje uvjete za razvoj. Podrum su opremili najmodernijom tehnologijom. Jednostavnija im vina odležavaju u velikim inoks tankovima, a bolja u francuskim drvenim bačvama od 300 litara. To je poprilično neobična dimenzija jer takve bačvice, koje se zovu barrique, najčešće imaju 225 litara. Ove su vjerojatno rađene po narudžbi baš za njihov podrum.
Inieste imaju dvije linije vina. Bolja su pod etiketom Finca El Carril što je ime jednog od njihova posjeda. To su vina tradicionalnog stila, puna i snažna. Pristaju uz ozbiljniju hranu. Za takva se vina obično kaže da su za fine večere. Bijelo vino Finca El Carril Valeria nosi ime kćeri slavnog nogometaša koja je rođena lani u travnju, baš kad su prvu berbu pripremali za punjenje u bocu. To je mješavina chardonnaya i lokalne sorte macabeo i najskuplje je Iniestino vino. Butelja u španjolskim trgovinama stoji devet eura. Pod istom etiketom imaju i Bianco, bijelo vino samo od macabea, te Tinto, crnjak od španjolskog tempranilla i francuskog petit verdota. Ta dva vina stoje sedam eura.
Jeftinija su, oko pet eura, vina Corason Loco, što znači “ludo srce”. Napravljena su u internacionalnom stilu mladenačka su, živahna i dopadljiva. Tim vinima se cilja na mlađe potrošače, a uglavnom se piju na čaše, uz ručak ili na vrtnim zabavama.
Bijelo je mješavina lokalne sorte verdejo s internacionalnim sauvignonom i muškatom. U crvenom diminira tempranillo, a ima i 10 posto syraha, a rose je napravljen od bobala, sorte koja potječe iz okolice Valencije. Od tamo su je raselili po drugim vinogradarskim regijama, pa tako i u Iniestinu Castillu la Manchu koja je najvinarskija španjolska pokrajina. U njoj je više od pola svih španjolskih vinograda, no u svijetu je puno manje poznata od Rioje na sjeveru Španjolske ili Priorata u Kataloniji. Desetljećima su u La Manchi radili jeftina, svakodnevna vina, no u posljednjih petnaestak godina kvaliteta je strašno porasla. Štoviše, danas imaju sedam od 10 najkvalitetnijih vinogradarskih podregija. U taj španjolski “vlak” prepun vrhunskih vina ukrcao se i Iniesta.
- Zasad računamo na oko 200.000 eura čiste zarade na godinu. U budućnosti, nadam se i većem profitu. Cilj je da na svakih 10 eura zarađenih nogometom, Andres barem jedan euro zaradi vinom – slikovit je tata Jose Antonio.
Povratak njegova sina u rodni kraj i veliko ulaganje lokalni vinogradari i vinari nisu shvatili kao prijeteću konkurenciju. Štoviše, vrlo su zadovoljni.
- Iniestino ime zasigurno će pomoći da se i naša vina nađu na svjetskim vinskim kartama. Andres je svjestan da se na vinu neće brzo obogatiti, no nije mu to ni potrebno. To ne znači da neće zaraditi. Njemu će proizvodnja vina biti dobar biznis, a za njegove unuke bit će to vrlo, vrlo, vrlo dobar biznis – rekao je Felix Yanez, direktor zadruge koja okuplja 1000 vinogradara iz okolice (V)Iniestine vinarije.