Lijepe je, gotovo rubinske boje, nježnog voćnog mirisa, ugodnih kiselina i “taman” vitkog tijela, zapisao sam o vinu Plavina selekcija 2018. Dalmacijavina. Nema još etiketu, na butelji su rukom ispisali ime i berbu, ali ima budućnost, pokazali su Vinski razgovori Tomislava Stiplošeka s novom ekipom nekadašnjeg splitskog diva u Wine baru zagrebačke kavane Procaffe. Po Šjor Bepu, Peristilu i Dalmatincu Dalmacijavino pamte oni koji su vino kupovali prema cijeni, a po Kašteletu oni koji su mislili da butelja jamči kvalitetu. 
I vina se ni jedni ne sjećaju po dobrom. No svi po lijepom pamte reklamu za gazirani sok Pipi iz 1981. s Anom Sasso u pripijenoj mokroj majici. S obzirom na to da su plavina i neka druga kušana vina fina, Dalmacijavino mora potražiti vinsku sirenu koja neće nositi samo sok. Plavina je desetljećima svojevrsno ružno pače dalmatinskog vinogradarstva. “Oduvijek se smatrala autohtonom dalmatinskom sortom. Rezultati novijih genskih analiza velikog broja sorata vinove loze pokazali su da je potomak primitiva (tribidrag, crljenak kaštelanski) i verdeca. Obično daje lagana do srednje jaka crna vina, niskog do srednjeg intenziteta obojenosti. Zadovoljavajuće su svježine te neutralnog mirisa i okusa. Trpkost je vrlo niska, gotovo netipična za južnu crnu sortu, pa su joj vina izrazito meka, pogodna za potrošnju i kao mlada”, piše o plavini u knjizi “Hrvatske izvorne sorte vinove loze”. Miješali su je s drugim sortama ili radili jednostavna vina za brzu potrošnju. Nije se uklapala u željenu sliku o punim, čvrstim i teškim dalmatinskim crnjacima. Kako se shvatilo da su teška vina “zimska” i da je ljeti bolje piti nježnija nego ona prejaka miješati s vodom, počele su se tražiti sorte koje su teksturom i punoćom slične crnom pinotu. 
Prva je bila lasina, a tamo gdje nje nema vinari su se okrenuli plavini. Vrgoračka obiteljska vinarija Gašpar je Plavkom 2017. pokazala kako bi pače moglo izrasti u labuda, a tim je putem krenula i nova ekipa Dalmacijavina. Nova su vina predstavili direktorica vinarije Kristina Pinkert, koja je vinski zanat ispekla u obiteljskom podrumu u Baranji, enolog i tehnolog Viktor Zdilar iz Imotskog te direktor financija i član uprave tvrtke Ivan Kuštra.
Najavili su kako odustaju od Hvara, gdje su grožđe otkupljivali od kooperanata, i okreću se prema vinogradu u Petrovu polju pokraj Drniša, gdje im je i vinarija. Planiraju obnoviti je, jer je tehnološki zastarjela, te u sortimentu pojačati maraštinu i cabernet sauvignon. Debit 2018. nagovijestio je da će novi stil općenito biti lepršaviji. Na tom vinu, složili su se, još treba raditi kako bi postao uglađen poput r’kacitelija, o kojem je više informacija u stupcu lijevo. Ambiciozno vino je Sveta Cecilija Selection 2018. Maraština odležala na kvascima ima čvrstinu, lijepo se pije, ali između te “kičme i kože” nedostaje malo mesa da bi zaslužila reklamu s ljepoticom poput Ane Sasso. Plavina je prva prošla bez primjedbi iz publike i svakako je treba raditi jer ima karakter pa će se lako prodati i u restoranima s dobrim ili prosječnim sommelierom. Merlot 2016. iz inoksa jedan je od mnogih, a kako je sorta najzastupljenija na 200 hektara vinograda, treba tražiti neki drugi put od onoga kojim putuje i u (lošem) drvu odležana i dosadna berba 2015. Ugodno je iznenađenje bio i poluslatki cabernet sauvignon 2018. Berba je bila u studenom, ima 16 grama šećera i 16 posto alkohola, a nije presladak, niti peče. Takvo vino može zamijeniti Dioklecijan, koji neopravdano nazivaju prošekom, a može se napraviti i pravi prošek. Kod rijetkih dobrih tradicionalnih dalmatinskih desertnih vina kupci ionako ne pitaju za cijenu.
Vino.hr online vinoteka