Alto Adige, odgovorit će Talijani na pitanje gdje se rade najbolji traminci na svijetu. Austrijanci će se gotovo sigurno složiti s Talijanima, samo će nazvati Südtirol tu regiju koja je u povijesti malo bila u jednoj, malo u drugoj državi. Da je Alsace vodeća regija na svijetu za tramince ustvrdit će dio Francuza, a složit će se i Nijemci, koji će reći kako je to Elsaß. I te su se dvije države izmjenjivale u upravljanju širom okolicom prekrasnoga grada Strasbourga, Straßburga ili Strossburija, kako ga Alzašani zovu. Dio Francuza ipak će najbolje tramince smjestiti u regiju Jura uz švicarsku granicu. Tamo mu je ime savagnin blanc i od njega rade vin jaune, jedinstvena žuta vina s izraženom oksidativnom notom. A ponovno bi na tu temu nešto dodali Nijemci. posebice oni iz područja oko Badena, gdje za savagnin blanc kažu klävner. Taj naziv, odnosno clevner ili klevner, koriste Nijemci oko Württemberga i za klon crnog pinota, a ponegdje, uz dodatak weisser i za bijeli pinot. Uzgaja se traminac i u Austriji, Švicarskoj, Mađarskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Ukrajini, Sloveniji, Srbiji te SAD-u, Kanadi, Čileu, Brazilu, Urugvaju, Argentini, Južnoafričkoj Republici, Novom Zelandu, Australiji… Pa i u kontinentalnoj Hrvatskoj. Iločki traminci vjerojatno su najviše “napravili” na promociji hrvatskih vina u svijetu. Navodno se na engleskom dvoru pio još u 19. stoljeću. Iločki traminac iz 1947. bio je na listi vina tijekom krunidbe aktualne kraljice Elizabete 1953. godine, na vjenčanju princa Williama 2011. točili su Traminac ledene berbe 2007., a pošiljku ponajboljih traminaca Iločki podrumi su poslali u London i 2013. za 60. obljetnicu kraljičina vladanja. Traminac 2001. pio je i Papa Ivan Pavao II. tijekom posjeta Osijeku i Đakovu u lipnju 2003. godine. Čim se saznalo da bi Papa mogao posjetiti Đakovo, u biskupijskoj vinariji su počeli pripremati traminac za tu priliku, a tri mjeseca poslije posjeta gotovo 10.000 boca tog vina otpremljeno je iz podruma Đakovačke biskupije za Vatikan. Odlične tramince, ponajprije ledene i izborne berbe prosušenih bobica rade u Kutjevu, a ima ih i kralj slatkih vina Boris Drenški iz okolice Huma na Sutli. U Zagorju je po tramincima, posebno po Tingu proizvedenom bez sumpora, poznata i vinarija Bolfan Vinski Vrh, a fine suhe tramince ima i plešivička obiteljska vinarija Jagunić.
Sorta je prepoznatljiva po prekrasnome mirisu koji podsjeća na ruže, a kad je riječ o malo kasnijoj berbi i na bademe. Grožđe lako nakupi slador pa su vina alkoholna i ekstraktna, a problem može biti s manjkom kiselina. Zato traži vještog vinogradara i vinara koji će znati zadržati svježinu. Dobra vina od traminca su iznimna, bez obzira na to je li riječ o suhom, polusuhom, poluslatkom ili slatkom. Na etiketama uz traminac ponekad piše i crveni ili mirisni (gewürz), a ampelografi još nisu razjasnili jesu li to dvije različite sorte ili klonovi iste. Pokušali su to učiniti i enolog, sommelier i vinski kritičar koji su se igrom slučaja prošli tjedan susreli kod trgovca vinom. Iz njegove arhive izvukli su Enjingijev Traminac mirisavi i Gewürztraminer alzaške vinarije Trimbach iz 1999. te Traminec Graben 2009. Zale i Janeza Šekoranje iz Bizeljskog u Sloveniji. Bila su to tri sortno prepoznatljiva i seksi, ali jako različita vina. I dva mirisna poprilično su se razlikovala međusobno, kao i od trećeg kojem je na etiketi pisalo samo traminec pa je razgovor o klonovima brzo prerastao u uživanje u vinima. Možda su dilemu razriješili na festivalu ove sorte u Iloku 14. i 15. lipnja gdje je bilo više od 100 traminaca. Nisam mogao doći zbog obaveza dogovorenih prije nego što sam saznao za Festival, ali jasno mi je ako uz toliko lijepih vina možda i nisu imali vremena.