Vinek žuti, žutak, žutina neki su od starih naziva moslavačke sorte škrlet odabrani zbog boje zrelih bobica. Ovnek žuti zovu ga zato što mu grozd nalikuje ovnovoj glavi sa zavinutim rogovima. Czeiger ga zovu u Mađarskoj, gdje ga jedino ima osim u Hrvatskoj, a danas najčešće korišteno ime dobio je po njemačkoj riječi scharlach (šarlah), za crveni osip kože, zato što bobice škrleta u punoj zrelosti na sunčanoj strani dobiju ljubičasto-crvenkaste pjegice.
Žuta boja odabrana je za naljepnicu s viticom loze koja izgleda poput ovnove glave, a bit će jamstvo kvalitete vina od moslavačke sorte. Markica Škrlet Moslavina predstavljena je 4. travnja, u Graberju Ivanićkom na imanju Kezele. Što sve škrlet pruža, pokazat će 13. travnja popodne kraj ivanićgradske tržnice, gdje će biti treći ŠkrletOVO Party.
Florijanović, Ilovčak, Jaram, Kezele, Miklaužić, Mikša, Trdenić i Voštinić-Klasnić obiteljske su vinarije koje su se ozbiljno prihvatile promocije škrleta. Nova generacija je u samo nekoliko godina stilski ujednačila škrlete. Nema više vina s razmjerno velikim ostatkom neprovrela šećera, a i oni koji su “malo cukra” ostavili pazili su da ga prate izraženije fine kiseline. Tako su svi njihovi mladi škrleti skladna i osvježavajuća vina za kasno proljeće, ljeto i ranu jesen, a odlično pristaju jelima od slatkovodne i morske ribe, plodova mora te bijelog mesa. To što su stilski slični ne znači, naravno, da su isti. Neki mirišu po voću, dominiraju jabuka i vinogradarska breskva, a mogu se osjetiti i citrusi, drugi po cvijeću. Okusi traju, a vina su seksi, pa gutljaj zove na još koji.
Na ocjenjivanju škrleta je, drugi put zaredom, pobijedio Tomislav Voštinić. Riječ je o relativno mladom vinaru koji je obiteljskom prezimenu u nazivu vinarije dodao i prezime majčina oca, zahvalivši mu na vinogradima koje je naslijedio. Stari podrum i klet je 1939. sagradio pradjed Mato Klasnić, čiji je sin Zlatko uveo novije tehnologije u podrum. Zlatkov zet Vladimir Voštinić dosađivao je škrlet, a Tomislav Voštinić preuzeo je vinariju 2004. i danas ima vrhunski škrlet sa zaštićenom oznakom izvornosti. Gotovo se sasvim posvetio sorti od koje radi najviše različitih tipova vina među moslavačkim vinarima.
Škrlet Unikat je predikatno vino za koje je berba bila 10-ak dana nakon uobičajenog termina. Mecena je vino proizvedeno tradicionalnim pristupom u starom vinogradu i novom podrumu. Maceracija grožđa trajala je 24 dana što je rezultiralo jantarnom bojom i raskošnom aromom u kojoj dominira zrelo voće. Od škrleta radi i pjenušac, klasičnom metodom druge fermentacije u boci. Berba 2017. u podrumu čeka izlazak na tržište. Ima Voštinić i Arhiv 2012. To je vino od grožđa iz staroga vinograda u kojem škrlet dominira, a svaka je boca numerirana. Nismo ga probali jer je netom napunjeno. Vinu treba vremena u boci da se smiri, možda je bolje reći zaokruži, pa bi šteta bilo potrošiti ga dok je još “raštimano”.
Da mlada vina nisu jedino što škrlet nudi, pokazao je i Dragutin Kezele ponudivši na kušanje bocu berbe 2005. Nije bila pripremana za dugo stajanje, jednostavno ju je pronašao u podrumu. Vino je oduševilo. Boja mu je zlatna sa zelenkastim odsjajem, miriše po orašastim plodovima, najviše po lješnjaku, svježinu mu daju i danas prekrasne, ukusne kiseline, a okusom podsjeća na zelenu jabuku. Butelja je bila začepljena silikonskim čepom, koji je sačuvao vino od oksidacije. Otvorio je Dragutin i berbu 2007. koja je oksidirala, kao i jedna iz 2011. Druga je dobila patinu, no s uživanjem smo je kušali. Vidjelo se da se i škrletu isplati kupiti kartu za putovanje kroz vrijeme.