Pompozno je 2005. tadašnji premijer Ivo Sanader otvorio pripremne radove za gradnju Pelješkog mosta iako još nije bio raspisan ni natječaj. Rekao je tad kako ćemo svojim automobilima preko Pelješkog mosta voziti već 2008. Nismo. Komarnom, mjestom na obali koje most treba spojiti s Brijestom na poluotoku Pelješcu, 2005. potiho su vozili teški građevinski strojevi, ali nisu tamo bili zbog mosta. Oni su počinjali “orati” i mljeti kamen na padini prema malostonskom zaljevu na kojoj je nastajalo najmlađe hrvatsko vinogorje.
Priprema terena završila je 2007., kad je Sanader drugi put otvorio radove na Pelješkome mostu. Godinu potom, kad smo se prema njegovim riječima mostom trebali voziti prema Dubrovniku, vozile su se samo sadnice vinove loze. Vinogradu su nakon dvije godine dali prvo grožđe, a do danas su sasvim sazreli. Mostom se još ne vozimo, ali pijemo već vrlo dobra vina s Komarne.
Sedam je vinara zaslužno za to malo vinogradarsko-vinarsko čudo na 80-ak hektara u općini Slivno. Zasadili su više od 500.000 trsova, od kojih je najviše autohtonih sorata plavac mali, pošip, crljenak ili tribidrag, maraština ili rukatac te babić. Preostalih manje od 10 posto su francuski syrah, chardonnay, cabernet sauvignon i viognier te španjolski tempranillo. Uzgoj je ekološki, a prva su vina napunile vinarije Saints Hills, Rizman, Volarević i Poljopromet. Preostala tri putnika na tom teškom putovanju su zadruge Modrozelena i Neretvanski branitelj te Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Deak.
Priču o potencijalu vinogorja lijepo je ispričala vinarija Saints Hills. Njihov plavac Sv. Roko 2012. od grožđa s Komarne dobio je 93 boda na ocjenjivanju Vinskih zvijezda, tri više nego Dingač 2010., koji u toj vinariji zovu i Sv. Lucija. To je vino gotovo triput skuplje nego Sv. Roko, a Dingač je naš najpoznatiji vinogradarski položaj, no na slijepom kušanju to se ne zna. Zna se samo godina berbe, što je trebalo ići u korist Sv. Luciji. Ali nije.
Miris kamena, ribe, mora, algi, maraske. Iskren, umjeren, slankast, topao plavac, za biftek i sličnu hranu, opisali su ocjenjivači Vinskih zvijezda vino s Komarne. Onome s Dingača, kojem su dali manje bodova, posvetili su više riječi. Zapisali su kako je to bogato vino s karakterom, za trenutke meditacije.
- Još je u usponu. Miriše po suhoj šljivi, ugodno se osjeti utjecaj drvenih bačvica. Okus je zaobljen, sugerira slast, dugo traje. Puslužiti u velikoj čaši uz divljač i zrele sireve – zajednički je bio dojam sedmero ocjenjivača.
Na Komarni vina rade i braća našeg bivšeg nogometnog reprezentativca i izbornika Igora Štimca. Vinarija se zove Rizman, što je nadimak Igorova pradjeda, prvog vinogradara i vinara u obitelji. Damir Štimac, koji vodi vinariju, sa svojom je ekipom napravio mali raj s prekrasnim pogledom, dobrim vinima od pošipa (dva), plavca malog (tri) i crljenka, koji zovu tribidrag, ali i odličnom hranom, za koju se ipak treba najaviti, odnosno dogovoriti unaprijed. Imaju i 10 hektara maslina posađenih 2006. s četiri hrvatske i četiri talijanske sorte, a ulja su njihova mješavina.
Vinogradi Volarević rade crna i ružičasta vina od plavca malog, a od bijelih imaju pošip, maraštinu i chardonnay. Vinarija im je u Metkoviću.
Iz Metkovića je i Poljopromet koji vina od grožđa s Komarne prodaje pod imenom Terra madre. Plavac iz 2015. je čvrsto, dosta kompleksno vino punog tijela s fino izraženim voćnim okusom u kojem se odmah prepoznaje sorta. Vinarija ima prijateljske cijene, pa u Vrutku plavci stoje 40,