Zeleni silvanac kakav želim piti, a rijetko imam priliku, napravila je iz ovogodišnje berbe vinarija Štampar iz međimurskog mjesta Sveti Urban. Svjež je i vitak, s 10,5 posto alkohola, ali ne prazan nego baš ukusan. Malo je kod nas takvih vina od srednjoeuropske sorte koja spada među četiri velike u glasovitom Alsaceu. Zotzenberg je jedan od 51 grand cru položaja, dakle najboljih u regiji, na kojemu preporučuju sadnju silvanca. Preostale tri, rizling, traminac i sivi pinot, rade kao moćna i puna bijela vina, a sylvaner, što mu je međunarodno ime, opisuju kao personifikaciju živosti, mladosti i proljeća. Dijete je traminca i stare zagorske sorte beline bijele velike koju zovu i Kazanova zato što je roditelj 80-ak sorata, među kojima su i chardonnay i moslavac ili furmint, a nježno miriše po pokošenoj travi, bijelom cvijeću i citrusnom voću. Silvanac Štampar idealan bi bio kao proljetno vino. S obzirom na to da je pod navojnim čepom, mogao bi se i održati do travnja. Kod nas se često od silvanca rade čvrsta i puna vina što je dvostruka šteta. Prvo zato što ima puno bijelih sorata primjerenijih takvim vinskim “teškašima”, a potom jer silvancu ne trebaju takve ekshibicije. Dovoljno je lijep kad mu se samo prirodne osobine istaknu. Malo kompleksniji silvanac iz 2018. napunila je i vinarija Preiner, također iz Svetog Urbana. Njihov ima 12 posto alkohola, pet grama neprovrela šećera i šest grama kiselina. Stilski je dosta sličan Štamparovu, ali podnosit će neka ozbiljnija jela. Ta su dva silvanca dio projekta “Mlado Međimurje” u kojemu mladi vinari, koji preuzimaju ili su već preuzeli vinarije svojih roditelja, vina puštaju na tržište dva mjeseca nakon berbe s namjerom da se popiju u sljedeća dva mjeseca, odnosno do Božića, kad se priprema finija hrana koja ipak traži drukčije vinske priloge. Mlado vinarije Cmrečnjak je od rizvanca, sorte koju nazivamo pogrešnim imenom. Vjerovalo se kako su joj roditelji rizling i silvanac, no genska istraživanja pokazala su da je drugi roditelj plemenka pa bismo i mi ime trebali promijeniti u müller-thurgau, prema botaničaru Hermanu Mülleru, koji ih je 1882. iskrižao u švicarskom kantonu Thurgau. Sorta rodi vrlo rano pa su Cmrečnjaki grožđe brali već 25. kolovoza i vino se, eto, lijepo može piti dok su bobice nekih sorata još na trsu. Četvrto jednosortno vino “Mladog Međimurja” je Chardonnay Kocijan, predstavljen u okviriću, a posljednja dva su mješavine sorata. Vinarija Dvanajščak-Kozol iz Dragoslavca radi suho vino od sauvignona, koji daje aromatiku, i bijelog pinota zaslužnog za punoću, dok Kunčići u mjestu Banfi kraj Štrigove u boci sljubljuju chardonnay, sauvignon i muškat žuti. Vino je polusuho. Mirisom dominira sauvignon, chardonnay mu daje punoću, a muškat finu slast. Slatka savijača od sira s grožđicama i međimurska gibanica fino su mu društvo.
Najpoznatije svjetsko mlado vino je Beaujolais, koje se proizvodi posebnom tehnologijom karbonske maceracije, a kod nas se, uz mladost, najčešće vežu crvena vina voćnih okusa i aroma od portugisca primjerena jesenskim jelima od masnijeg, uglavnom sušenog i dimljenog svinjskog mesa te kiselog kupusa. Bečani, pak, stoljećima u četvrti Grinzing toče mlada vina pod imenu Heuriger što znači ovogodišnji. Carskom odredbom takva prodaja vina do isteka godine u kojoj se bralo grožđe bila je oslobođena poreza. Međimurski vinari takvu pogodnost nemaju pa butelja “Mladog Međimurja” neće stajati 30 kuna, što je cijena koju su oni dogovorili, nego državi dražih pet eura.