Poberi grožđe rano, proberi najbolje grozdove, prosuši ih na suncu sedam dana, isprešaj, pusti mošt da fermentira dok sam ne stane, prebaci u dobru drvenu bačvu i “zaboravi”. To je recept po kojem u vinariji Toro Albalá s juga Španjolske rade vino Don PX Convento koje živi desetljećima, a svakom je godinom sve bolje. Kontroverzni američki vinski kritičar Robert Parker je berbu 1946. ocijenio s maksimalnih 100 bodova, a 1958. je oduševila na radionici “Španjolska u čaši”. U zagrebačkom hotelu Westin organizirao ju je Ured za gospodarstvo i trgovinu veleposlanstva države s najviše površina pod vinogradima na svijetu. Riječ je o iznimno slatkom vinu, s čak 407 grama neprovrelog šećera, i 17,5 posto alkohola. Unatoč tim brojkama, alkohol ne peče dok se pije, a ni šećer se ne lijepi po nepcima, što je česti slučaj sa slatkim vinima koja gustoćom ponekad podsjećaju na med. Ovo vino iznimno se lijepo pije, što se može zahvaliti i dojmljivim kiselinama kojih ima 6,3 grama po litri. Nakon gutljaja više se osjeti ugodna slanost, koja potječe iz tla na kojem grožđe raste, nego slatkoća. PX u nazivu označava sortu Pedro Ximenez, tipičnu za regiju Xerex ili Jerez iz koje dolaze glasovita španjolska slatka vina sherry. S obzirom na to da je ovo iz susjedne regije Montilla-Morilles, ne može se zvati sherry, no podsjeća na najbolja vina iz Jereza. U berbi 1958. proizvedeno je 14.200 butelja i pokoja se još može naći po vinotekama. U Europi stoje oko 1600 kuna, a u SAD-u više od 2000. Butelje Parkeru savršene berbe 1946. stoje do 2300 kuna, a dostupna je i u magnumima. Te 1,5 litarske boce koštaju između 3450 i 3820 kuna. Isplati se kupovati i velike boce zato što ne treba paziti da se cijela popije brzo nakon što se otvori. Tehnologija proizvodnje je takva da vino i otvoreno može stajati tjednima bez opasnosti da se pokvari. Samo sedam grama neprovrela šećera manje, a gotovo 20 puta nižu cijenu (oko 125 kuna) ima pravi sherry Pedro Ximenez Aurora vinarije Yuste. Nema oznake godine, jer se za taj tip sherryja miješa između tri i osam berbi. Miriše po najfinijim suhim smokvama i ne opterećuje slatkoćom, dapače pristaje mu. Odličan slatkiš bio je i La Cruz Vega vinarije Bogarve iz regije Castilla la Mancha. Sorta je muškat, onaj koji mi nazivamo bijelim, dvije je godine sazrijevao u bačvi na finom talogu, još četiri u boci, a miriše po medu, cvijeću i kandiranoj korici grejpa. Ima 210 grama šećera po litri i jedno je od rijetkih slatkih vina koje pristaje slatkim jelima. Stoji oko 80 kuna. Bilo je još nekoliko jako dobrih suhih i slađih vina ovoga tipa po sličnim cijenama, čak i iz regija na sjeveru Španjolske. poput Ruede. Iz tamošnje vinarije Cuatro Rayas za svaku je preporuku 61 Dorado, suho vino više berbi za 70-ak kuna.
Skup, no ponovno izvanredan, bio je još jedan starac vinarije Toro Albalá. Palo Cortado M. Poley suho je vino od sorte Pedro Ximenez, a berba 1964. prekrasno je mirisala na naranče, najfiniju orahnjaču, smokve i rogač. Sazrijevalo je do 2017. u bačvi, a na Decanterovu ocjenjivanju osvojilo je 97 bodova od 100. S obzirom na to da smo vršnjaci, mogu reći da bih, opisujući sebe, godine navodio kao olakotnu okolnost, a ovom Pedru to ne treba. Ima čak 22 posto alkohola (dodali su mu destilat kako bi ga zaštitili od kvarenja), samo pet grama šećera i više od devet grama kiselina po litri. U okusu je toplo, ali ne i vruće što bi se od toliko alkohola očekivalo, a istodobno svježe. Najbliža vinoteka koja ga prodaje je u Švicarskoj i butelja stoji oko 820 kuna. Tko je blizu, neće požaliti