Postup Mare i Dingač Bura opravdano su velike zvijezde među vinima od plavca malog. Rade ih Marija Mrgudić i Niko Bura, sestra i brat iz Orebića na Pelješcu. Proizvodnja je mala, kao što takvim vinima i priliči, ali publika vjerna. I podijeljena. Većini je draži Dingač, što ne čudi jer je položaj bolji od Postupa, a ja sam među onima kojima je Marino vino priraslo srcu. Pamtim ga od 2006. i prvog Međunarodnog festivala vina i kulinarstva Vinocom u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”. 
Na radionici posvećenoj plavcima zaljubio sam se u njega i ljubav traje. Rasplamsala se u utorak navečer u zagrebačkom vinskom baru Basementu gdje se malo društvo okupilo kako bi usporedilo 10 bračkih, hvarskih i peljeških plavaca iz berbi između 2017. (ružičasti plavac) i 2002. te provjerilo kako putuju kroz vrijeme vina od naše najznačajnije crne sorte. I baš je Postup Mare 2010. većini sudionika bio najdraže vino, a ostalima “tek” na drugom ili trećemu mjestu. Nježan miris kamena po kojem raste morska trava, tako tipičan za fine plavce, prvi izlazi iz čaše, a vrlo brzo ga obavijaju zrela, lagano gorka višnja pa kupina. Odlično je uklopljeno 14,1 posto alkohola pa se vino lako pije, a gutljaj priziva odležan, debeo i sočan ramstek zapečenih rubova, ali sredine crvene i svjetlije nego vino. Bratova Dingača Bura te večeri, nažalost, nije bilo pa vina nismo mogli usporediti. No isti onaj kamen, ali još malo nježnije, mirisao je iz čaše plavca Reuben’s Private Reserve 2009. druge orebičke vinarije Korta Katarina. Grožđe je s Postupa i Dingača, i u njemu se osjeća višnja, ali pojedinačni mirisi kao da su drukčije rasporteđeni nego u Postupu Mare. Ovo vino je i godinu zrelije pa možda i zato na prvu ne traži meso, nego jako fini desert od crne čokolade.
Svi su se složili da mjesto među tri najbolja vina zaslužuje i Plavac mali Majstor 2009. vinarije Stina iz Bola na Braču. I to je sortno prepoznatljivo vino, ali iznimno elegantno. Grožđe je sa slavnog položaja Murvica, 10-ak kilometara zapadno od Bola. Uz Dingač 2002. Vila Mora pelješke vinarije Bubrig, dopao se još i Zlatan Plavac 2009. Treba naglasiti da je riječ o baznom vinu čuvene vinarije prerano preminulog Zlatana Plenkovića, dok su ostala hvaljena ipak iz boljih kategorija i koštaju od 200 kuna naviše, dok je Zlatanov plavac malo manje od 100 kuna. Vina su bila iz privatnih arhiva sudionika, a domaćin je osigurao pršut i sir kako bi se moglo i okrijepiti između dva gutljaja moćnih plavaca. Prema podacima Vinogradarskog registra Agencije za plaćanje u poljoprivredi, 31. prosinca 2017. godine u hrvatskim su vinogradima bila zasađena 12,521.143 trsa plavca malog na površini od 1550,15 hektara. U 2016. uzgojeno je 6266,62 tone grožđa i proizvedeno 39.874,79 hektolitara vina. Iako ga uzgajaju gotovo isključivo u Dalmaciji, postoji jedan vinograd na Krku, treća je najzastupljenija sorta u Hrvatskoj i prva među crnima. Proizvedeno je manje od butelje po trsu što bi trebalo jamčiti dobru kvalitetu vina. Na tržištu, međutim, ima svakakvih, od gotovo nepitkih, trpkih pa čak i smrdljivih vina koja se prodaju na litru i stoje 20-ak kuna, preko mahom teških i preskupih opola, što je tradicijski izraz za ružičasto vino, do iznimnih crnjaka od probranoga grožđa s najboljih, strmih i ka moru okrenutih položaja, koji koštaju nekoliko stotina kuna, ali vrijede svake lipe. Paradoksalno je da su jeftinija vina od plavca u stvari preskupa. Ne samo potrošačima, nego i proizvođačima zato što ruše ugled sorte iznimnog potencijala.
Vino.hr online vinoteka