Graševina Dika iz Feravina, iznenađujući pobjednik ovogodišnjeg Festivala graševine u kategoriji mladih vina, “titulu” s velikog ocjenjivanja potvrdila je i na “malom” kušanju četiri graševine organiziranom za četvero ljubitelja vina: vinara hobista, bivšeg vinara hobista te dvije dame koje, uz obroke, redovito uživaju u vinima. Konkurencija ovoj izvrsnoj graševini iz 2009. bile su “vršnjakinje” iz Belja i podruma Enjingi, te godinu dana starija Josićeva graševina.
Kušači su znali da piju graševine, ali ne i čije. Znali su i da je jedna godinu dana starija. Nisu davali bodove, nego jednostavno vina poredali po redu koje bi najdraže pili. Bilo je rano poslijepodne, prije ručka. Poslužena su im sva četiri vina odjednom i imali su vremena koliko su htjeli. Ne baš puno jer je vani bilo vrlo toplo pa su se vina brzo zagrijala.
Troje kušača Diki je dodijelilo prvo mjesto, a četvrti drugo. Iza Dike, vrlo tijesno, poredale su se Enjingijeva, Josićeva i beljska graševina.
Ja sam u ocjenjivanju tih četiri vinskih kraljica graševina samo uživao. U zadovoljstvu kušača, ali i u vinima. Meni su sve četiri fine, a najradije bih ih povezao s godišnjim dobima.
Enjingijeva mlada graševina, prvo njegovo vino s eko markicom, ima prekrasne kiseline i pijem je sad, dok još ljeto traje. Dika je moćnije i punije vino koje ću s velikim veseljem piti za mjesec dva, kad temperature malo padnu i počne se jesti snažnija, jesenska hrana. Već sad razmišljam o paprikašu od svinjskog mesa i bijelim žgancima (samo od brašna, ne onim krumpirovim) uz što će, siguran sam, odlično pristajati. Zimi, posebice na Badnjak uz soma s vrhnjem ili pijanog šarana, birat ću Josićevu graševinu Terra Pannonium. Drugu baranjsku graševinu, onu beljsku, pit ću na proljeće. I to uz prva roštiljanja. Iako pravilo nalaže crveno vino uz roštilj, zrela i puna graševina, kakva stiže iz Belja, lijepo će zaokružiti vratinu ili carsko meso sa žara. Već mi sad sline cure.
Vino.hr online vinoteka