Dosad nam je falilo vina, uskoro ćemo možda imati višak, rekao je Vlado Krauthaker tog prekrasnog nedjeljnog jutra početkom kolovoza na kušanju crnih vina ove velike obiteljske vinarije iz Kutjeva. Najljepši doživljaji obično nisu planirani. Vraćali smo se iz Baranje, gdje smo s naše strane granice uživali u fiš paprikašu iz kotlića, a s mađarske u grahu kuhanom u glinenoj posudi kraj vatre. Ulazeći u Kutjevo u subotu u sumrak nazvali smo Vladu. “Dođite, dođite. Svi su moji na moru, sam sam u vinariji”, iskreno se razveselio i dočekao nas s domaćim prokuhanim pa zapečenim, ugodno ljutim kobasicama te s nekoliko bijelih favorita, mahom graševina i chardonnaya. Nakon što je vrućina malo utihnula, potočili su se i neki dalmatinski crnjaci, protresle sve najvažnije teme, od djece i unuka, preko politike i Zakona o vinu, pa do nogometa i otišli smo na počinak. Ujutro smo planirali krenuti za Zagreb, no Vlado je imao drukčiji plan. Poslije doručka, a bila su to jaja sa slaninom i mladi sauvignon u netom otvorenom lokalu tradicijskog kutjevačkog imena House of Wine, nazdravili smo kod Vladina suradnika Zdravka Ketovića mladim graševinama i zrelim chardonnayima (Krauthaker 2012. i Korak 2006.) pa se vratili u podrum gdje smo kušali Sauvignon 2015., koji je godinu dana odležao u bačvici na kvascima. U berbi 2013. tako je, kaže, napravio 1500 boca i potiho ih prodao. Iz 2015. ima ih 500 više. Nije još u prodaji, a bit će to, rekao je Krauthaker, svojevrsna zamjena za Chardonnay Rosenberg, ako tog vina ne bude dovoljno dok novo ne sazrije. I tad smo krenuli na crna vina. Ima čak 12 crnih sorata Vlado Krauthaker u vinogradima, uključujući nebiolo iz talijanskog Pijemonta te kaštelanski crljenak, vjerojato najsjeverniji na svijetu, od kojeg radi ružičasto vino. U Kutjevu ipak ne uspije dovoljno sazrijeti da bi dao crno. Uživali smo u crnom pinotu, syrahu i merlotu iz 2015., Mercsu (merlot-cabernet sauvignon) iz 2013. i Cabernet sauvignonu 2012. “Obrt smo otvorili 1994. Prva berba koju smo prodavali bila je 1992. Trebalo nam je 25 godina da stanemo na noge. Tek sad možemo odležavati vina koliko treba”, rekao je Vlado Krauthaker pojašnjavajući rečenicu s početka teksta.
Sad ćemo, čini se, i mi dodatno gustirati u velikim, zrelim crnim vinima iz njegova podruma. Frankovka 2015. pokazuje da se i toj sorti treba dodatno posvetiti, a Nebbiolo 2013. je školski primjer finog vina s puno tanina i izraženijim kiselinama te svatko tko želi u Pijemont treba ga kušati da vidi što će ga čekati pod imenom Barolo. Vraća se Krauthaker i portugiscu, tradicijskom mladom vinu koje ipak neće raditi kao sasvim mlado. Srezao je, kaže, prinos na tri grozdića po trsu i držat će ga godinu dana u drvenim bačvicama. Berba 2018. samo što nije počela i bit će, dodaje, prva u kojoj neće sudjelovati. Prepušta je mlađima, kćeri, zetu i suradnicima, a on će samo nadgledati. I, nada se, uživati.