Da država želi zaštititi vlastito vinarstvo, ne bi na Pelješac dolazili šleperi grožđa i cisterne vina koje poslije završava na policama pod etiketom plavca s Pelješca, ublažen je komentar s Facebooka objavljen pod fotografijom hladnjače makedonskih registracija s više desetaka tona grožđa. Fotografiju tegljača više ne mogu pronaći, sad je tu crtež čovjeka koji zabija glavu u pijesak, no komentari su ostali i jasno je na što se odnose. 
“Svi mi znamo kud kamioni idu, vidi koliki su, ne mogu se sakriti. Znaju to i državni organi zaduženi za vinarstvo, ali ne reagiraju jer im se odmah prilikom prelaska granice puni proračun PDVom, a daljnja sljedivost ih ne zanima. Ali malo ih još vozi grožđe. Sad je trend mošta”, jedan je od komentara na koji se nadovezalo i logično pitanje: “Možete li reći tko od vranca radi plavac, tako da znam kad kupujem?” Odgovor je bio pomalo neočekivan: “Više se ne uvozi toliko vranca iz Makedonije jer su tamo u rod došli veliki vinogradi plavca malog pa nema potrebe da se pelješki plavci rade od vranca.” Komentatori i nisu obavezno protiv uvoza. Uvoz grožđa i vina iz Makedonije i Crne Gore stari je problem. Istaknut je 2012. u Strategiji razvoja vinarstva i vinogradarstva Dubrovačko neretvanske županije kao jedan od razloga krize u sektoru. No, ništa nije učinjeno da se problem riješi, iako bi to trebalo biti poprilično lako. “Velik dio crnog tržišta bi se riješio pojačanim nadzorom inspekcija u 20-ak dana berbe. Koliko se samo šlepera iskrcava preko noći. Međutim, znamo da su neki inspektori izgubili ili skoro izgubili posao dirnuvši se u osinje gnijezdo. Ne treba očekivati od ovakve države da uspostavi red”, napisao je pelješki vinar u komentaru. I dok na Pelješac i Korčulu stižu stotine tona uvezenog grožđa od kojeg će majstori napraviti hrvatska vina, Ministarstvo poljoprivrede hvali se otkrićem 1225 kilograma mesa nepoznatog podrijetla. Toliko teži šest dobrih svinja. U pet klaonica, dvije mesnice i na stočnom sajmu jake snage Veterinarske inspekcije Ministarstva poljoprivrede i Mobilna carinska jedinica Ministarstva financija pronašle su, dakle, onoliko ilegalnog mesa koliko ga ima na svakoj privatnoj svinjokolji brojnije obitelji. Nacrt prijedloga novog zakona o vinu Ministarstvo poljoprivrede velikom je većinom prepisalo iz Uredbe EU 1308/2013. No državni vinski daktilografi nisu, čini se, stigli do 235 stranice gdje piše kako se grožđe, sok od grožđa i mošt, mošt u vrenju, koncentrirani mošt podrijetlom iz trećih zemalja ne smiju se prerađivati na području Unije ni dodavati vinima s područja Unije. A ko i jesu, očigledno ih nije briga. Pelješkog mosta još nema pa se na taj poluotok može samo trajektima iz Ploča i Korčule ili cestom od mjesta Zaton Doli na Magistrali. Bataljune državnih službenika poslali su da suzbiju ilegalna kolinja i roštiljade, a nemaju tri čovjeka, u najgorem slučaju njih devet. Toliko ih treba da u tri smjene tijekom tri tjedna berbe i primarne prerade grožđa zapisuju registracijske tablice, provjere kamo idu i natjeraju kupce tog grožđa ili mošta da na etiketu napišu makedonski plavac. Nemam ništa protiv makedonskih vina. Neka volim poput najdražih hrvatskih. Više puta divno sam se proveo obilazeći tamošnje dobre vinarije, a imam i dobrih prijatelja među makedonskim vinarima. No, oni vrance i plavce ponosno prodaju pod svojim etiketama, a ne pod onima na kojima piše plavac s Pelješca. Kad bi država htjela to spriječiti, lako bi riješila problem koji ruši imidž pelješkog vinarstva i vina. Ali ne samo pelješkog, jer stižu tako i graševine…
Vino.hr online vinoteka