Bio sam mu odan, privržen k’o pseto, oko boce stalno njegove sam šet’o…, parafraza je Massimova hita “Ti si moja benzina” upućena rajnskom rizlingu vinarije Bolfan Vinski Vrh iz Hraščine u Hrvatskom zagorju. Rizling je prepoznatljiv po petrolejskim aromama koje nastaju sazrijevanjem u boci, a Tomislav Bolfan organizirao je kušanje svojih arhivskih rizlinga od berbe 2013. do 2007. Već je onaj iz 2013. pri prvom mirišanju čaše očaravao prekrasnim petrolejskim štihom kroz koji se probijalo tropsko voće i ispunjavalo nos dok su nepci uživali u svježini, drugoj tipičnoj osobini dobrih rizlinga.
Slijedila je berba 2012., bila je to najtoplija godina, što se i osjeti kroz malo grublje kiseline, no vino jako drugo traje. Brzo smo ga zaboravili jer je došla prva zvijezda jesenskog popodneva na Vinskom Vrhu. Rizling 2011. ima nevjerojatno mladenačku boju i u čaši izgleda kao da je iz 2017. Nota benzina je nježna, voćnost vrlo lijepo izražena, a vino kao da se prilagođava onome tko ga pije. Prikazat će se kompleksnim onome tko poželi razmišljati o njemu, a osvježavajućim i mladim drugima koji ga jednostavno žele pijuckati. Ta 2011. bila je iznimna godina u Bregovitoj Hrvatskoj, posebno za rizlinge, pa ih treba skupljati i čuvati neko vrijeme jer su toliko raskošni da im kakvoće neće tako skoro početi padati. Jako se lijepom pokazala i aktualna berba 2016. Ima čak 9,1 gram neprovrelog šećera, ali i 7,3 grama kiselina po litri što je gotovo savršen omjer pa ni jedan od ta dva okusa ne vuče na svoju stranu. Odležao je pola godine na kvascima u velikoj drvenoj bačvi što mu također jamči lijepo putovanje kroz vrijeme i bio je jedan od rizlinga koji se nisu pljuvali nego radosno popili. Probali smo i neke rizlinge s više šećera. Svakako imaju svoju ulogu u gastronomiji, no ostali su u sjeni 2011., 2016., 2013. pa i 2007. Malo će mu tko dati 10 godina, a među ljepšim komentarima bio je “daj još malo”. Pomalo je nepravedna ova priča prema drugim Bolfanovim vinima: elegantnom sivom pinotu, sauvignonu nježnog mirisa i punog okusa, laganom bijelom cuveeu, bogatom, četiri godine odležanom na kvascima pjenušcu Centurionu Gold i novitetima, Aromanu kao light narančastom vinu od tri dana maceriranih bijelog i sivog pinota te Tingu, pravom maceratu od traminca proizvedenom bez sumpora. No rizlinzi naprosto tjeraju da se vratimo benzini kojoj Massimo pjeva “samo je za sobom ostavljala miris, ah taj miris to je čista rikavela. Skidala je rublje, ma to nije rublje, to je bio desant na Okinawu”. I 10 Bolfanovih rizlinga bili su čista rikavela. Za sobom su ostavljali miris dok su Tomislav Bolfan, voditelj vinarije Branimir Puškadija te enolog savjetnik Andrej Rebernišek otvarali boce. “Ma to nisu bila otvaranja boca, to je bilo poput desanta. Na Okinawu!” I pobijedili smo.