Pametnija je svinja od psa. Zato je ostala bez posla. Vodili su ih nekad u šume oko Mirne da traže tartufe i dobro su to radile, samo što bi dobar dio pronađenih skupocjenih gljiva same i pojele. Tražile su ih i koze, no na tom specijaliziranom djeliću tržišta životinjskog rada pobijedio je pas. Prodao se za kolačić kojim ga vlasnik nagrađuje nakon što nanjuši blago koje raste pod zemljom, obično uz korijen hrasta, bukve, topole, vrbe i brijesta.
Livade, istarska prijestolnica tartufa, bore se za slavu koju imaju Alba, gradić u jednoj od najpoznatijih talijanskih vinskih regija Pijemontu, i Périgord u francuskoj Akvitaniji, nedaleko od Bordeauxa, vjerojatno najpoznatijeg vinskoga grada u svijetu. No u Livadama, za razliku od Albe i Périgorda, tartufa ima cijele godine, a i više vina koja im pristaju. Italija uživa dva mjeseca u bijelom, od kraja listopada do prosinca Francuska ima samo crni, kojemu je sezona od prosinca do ožujka, a Istra ima bijeli tartuf čija je sezona već počela, te čak tri crna, kažu u restoranu Žigante u Livadama. Od crnih, jedan je zimski, a dva su ljetna pa se u Istri cijele godine može uživati u gurmanskim gljivama čiju aromu uspoređuju sa šumskim tlom, mješavinom čokolade i zemlje, ali i sa starim čarapama. To je dojam, valjda, onih kojima se tartufi nisu dopali. Takvih nije bilo proteklog vikenda u Livadama gdje je počeo Sajam tartufa koji se nastavlja svaku subotu i nedjelju do 19. studenog, a uključuje i izložbu vina, pršuta, kobasica, sira, meda, ulja, rakija…, te demonstraciju traženja tartufa u šumi. Glavna atrakcija su jela s tartufima. Chef Damir Modrušan i ekipa restorana Zigante pokazali su da imaju i vina koja savršeno pristaju jelima s tartufima. Uz carpaccio od boškarina s crnim tartufom ponudili su Malvaziju 2016. s bijele zemlje, vino koje ima snagu i svježinu, pa se čak i u jesenske dane iskazuje kao proljeće u čaši. Slasna mješavina sauvigno
na, chardonnaya i sivog pinota Frasco 2015. fino je popratila tagliatelle s maslaceom i bijelim tartufom, a uz biftek s bijeli tartufom poslužili su Terano Gran riserva 2013. s položaja San Stefano. Riserva ili reserva su oznake koje u Italiji i Španjolskoj znače i da je vino odležalo određene godine u bačvama i boci, a gran riserva piše se na još zrelija vina. To ne određuju državne ili lokalne vlasti, nego proizvođači koji sami kontroliraju i pridržavaju li ih se svi. Kod nas takvih pravila nema, no ovaj fini teran odležao je 18 mjeseci u kombinaciji malih i velikih bačava, pa poprilično vremena i u boci. Za kraj ovog degustacijskog menija stigao je zabaione, desert za odrasle koji sadrži alkohol, svojevrsni sladoled od tartufa s lješnjacima. Jela s tartufima predstojeća će gotovo dva mjeseca pripremati i gosti, chefovi drugih restorana, pa se posjet slobodno može ponoviti. Iako se namirnice možda i ne razlikuju puno, šansa da se naleti na isto jelo bit će vrlo mala. No treba dobro paziti u kakvom se društvu prepušta ovim gastronomskim užicima jer se tartufima pripisuju i afrodizijačka svojstva. Zbog toga su ih crkvene vlasti u srednjem vijeku zabranile redovnicima. Bojali su se da bi mogli zaboraviti na svoje zvanje.