Tri bijela, tri ružičasta. Tri iz 2014., tri iz 2015. Dva osvježavajuća, za aperitiv ili uz sirovu ribu i plodove mora, dva za bijelo meso i dva za tamno, pačje. Šest pjenušaca predstavili su plešivički vinari Josip Korak, Drago Kurtalj, Zdenko Šember, Franjo Kolarić, Tomislav Tomac i Dominik Jagunić u Žitnici, dvorani u obnovljenom spremištu hrane pokraj dvorca Erdödy u Jastrebarskom, i razgalili više od 50 Jaskanaca, Karlovčana i Zagrepčana.
Bio je to prvi grupni nastup plešivičkih vinara u njihovu gradu i prekrasan uvod u Jaskanske vinske svečanosti. Gosti su propitkivali zna li svijet kakve pjenušce imamo i predlagali da se traži pomoć države kako bi ih predstavili, pa i izvozili na zahtjevna vinska tržišta.
- Ljudi koji se bave vinima znaju za naše pjenušce, ali među širom publikom cijela Hrvatska je nepoznata kao vinska zemlja – rekao je Tomislav Tomac. Podsjetio je da su prije 20-ak godina u Francuskoj osvojili srebrnu medalju za jedan od prvih obiteljskih pjenušaca te da je lani britanski časopis Decanter njihov pjenušac Amfora uvrstio među šest najuzbudljivijih pjenušavih vina svijeta. Od tog formalnog priznanja možda je i vrednije neformalno iz same Champagne. Nakon kušanja pjenušca Amfora najmanje četiri proizvođača šampanjaca, među kojima i legendarna vinarija Jacques-Selosse, ukopali su amfore u svoje podrume i odnjegovali u njima bazno vino za šampanjce. Bila je to berba 2015., pa ćemo ih, ako su vinari zadovoljni rezultatima, vjerojatno moći kušati sljedeće godine. Možda nismo izvezli pjenušce u Champagneu, ali izvezli smo znanje, ideju, novu metodu…
Izvoz hrvatskih vina općenito je problem. Ne zato što nema vina koja bi mogla zadovoljiti zahtjevne bjelosvjetske ukuse nego zato što je vina malo, a naše tržište, posebno ono “ljetno”, iznimno veliko. Zato velika većina dobrih hrvatskih vinara nema ni potrebe izvoziti vina.
Nemaju tu potrebu ni Istrani, koji su uspješno vinski brendirali svoju regiju i na to se Plešivičanci trebaju ugledati. Umjesto da se pokoja tisuća butelja šalje u svijet, pokoju tisuću gostiju iz tog svijeta treba svaki mjesec dovesti na Plešivicu. To će pomoći svim stanovnicima u Jaski i okolici jer će gostima trebati ponuditi i sir i vrhnje, šunku i salame, pile, patku, odojka, janje, kruh, luk, rajčicu, papriku…
Zajednički nastup plešivičkih “pjenušara” zato je vrlo važan. Oni vjerojatno neće dostići Champagneu jer višestoljetnu tradiciju ne mogu preko noći nadomjestiti, ali mogu se “potući” s kolegama iz Franciacorte, odakle stižu najbolji talijanski pjenušci, pa i Englezima, čiji pjenušci na svjetskim natjecanjima sve češće pobjeđuju i šampanjce. Dva engleska pjenušca bila su i na onoj listi najuzbudljivijih pjenušavih vina, uz Tomca i tri šampanjca.
Da bi u tom natjecanju imali šanse, plešivički proizvođači pjenušaca moraju ustanoviti standarde. Prijedlog s pet kategorija je na stolu. Bijeli pjenušac odležava 15 mjeseci na kvascima, a vinar bira sorte. Posebna kategorija bijelog pjenušca je onaj sa starim sortama, u kojem 50 posto baznog vina mora biti od mješavine sorata koje su se nekad sadile na plešivičkim vinogradima, a i danas ih gotovo svi proizvođači pjenušaca koriste. Treća kategorija su ružičasti pjenušci. Za njih treba propisati da 50 posto baznog vina bude od crnog pinota, koji je na Plešivici odličan. Sva tri tipa mogu se proizvoditi i kao vintage pjenušci, odnosno oni s oznakom berbe, ali za to moraju biti 30 mjeseci ili više na kvascima. U najboljoj kategoriji, rezervi, ponovno mogu biti sva tri tipa, ali samo ako je pjenušac bio na kvascima 50 ili čak 60 mjeseci. Proizvođači mogu zadržati svoju etiketu, ali bocama treba i zajednička oznaka, kao što je, na primjer, crni pijetao na vinima Chianti Classico.
Ovih šest vinara su jezgra koja se mora strogo držati pravila i odlučivati o novim članovima. Neophodno je i da se udruže na ozbiljan način, u zadrugu, ili osnuju tvrtku. Oni će donositi strateške odluke koje će provoditi profesionalni menadžment. Tu im treba pomoć institucija – grada, županije, države – dok se priča ne uhoda. A ako dobro počnu s pjenušcima, na isti način mogu predstaviti rizlinge, crne pinote, chardonnaye i sauvignone, u kojima su također najbolji u Hrvatskoj